Zadie Smith : O ljepoti

Bogate i uspješne crnce Amerika ne smatra crncima. Za bijelu Ameriku Michael Jordan i Oprah nisu crnci. «Crnci» su opasni tipovi pred kojima treba zaključavati vrata. Dileri koji vrebaju ispred škola. Crnkinje su narkomanke. Izmučene prostitutke koje se prodaju za crack. Michael Jordan, košarkaški milijunaš, ili Oprah, televizijska milijunašica, nešto su drugo. Možda ne bijelci, ali sigurno niti crnci.

Rasne predrasude i rasni identitet tema su trećeg romana Zadie Smith. Afro-amerikance više i srednje klase niti sami crnci ne doživljavaju kao crnce. Levi Belsey, šesnaestogodišnji sin bijelog sveučilišnog profesora i crne majke, nelagodno se osjeća u svojoj socijalnoj koži. Mladi crnac u okružju srednje klase gubi svoj rasni identitet, pretvara se u ono što nije. Iako živi u sveučilišnom gradiću 350 kilometara udaljenom od New Yorka, Levi govori bruklinskim naglaskom. Svoj identitet ne pronalazi kod roditelja, sekularnih liberalnih intelektualaca, niti u harvardskom, novoengleskom okružju - već u rap kulturi i ulicama bostonskog geta. Levi se rasno identificira sa švercerima, dilerima i siromašnim crnim imigrantima. Sve drugo je izdaja rasnog identiteta, glumljenje bijelaca i zaboravljanje povijesne nepravde.

Na djelu je svojevrsna kontraidentifikacija. Zbunjenost liberalne crnačke elite i njenih buntovnih tinejđera koji, na određen način, preuzimaju bijele rasističke predrasude. Socijalizirani crnac iz srednje klase nije više crnac - već karikatura crnca.

I Zadie Smith je odrasla u srednjoj klasi. Kao dijete oca Engleza i majke crnkinje s Jamajke u britanskoj se srednjoj klasi osjećala usamljeno – svi oko nje bili su bijeli. O toj rasnoj i socijalnoj nelagodi napisala je još kao dvadesetpetogodišnjakinja «Bijele zube» (2000.). Uspjeh prvijenca lansirao ju je među zvijezde britanske književnosti. Godinu 2002. i 2003. provela je kao gost predavač na Harvardu. Iz britanske srednje klase popela se do anglo-američke elite. No pitanje rase postoji i ovdje. O svom transatlantskom međurasnom iskustvu napisala je roman «O ljepoti», homage E.M. Forsterovom «Howards Endu», koliko i crnu verziju komedije «Upoznajte Fockere».

Obitelj Belsey i obitelj Kipps predstavljaju suvremenu anglo-američku radikalnu ljevicu i radikalnu desnicu. Howard Belsey je sveučilišni profesor, porijeklom Englez iz niže klase. Njegova supruga Kiki je Afro-amerikanka s Floride. Howard i Kiki imaju troje djece: Jeroma, Zoru, i Levija koji je ime dobio po piscu Primu Leviju. S druge strane su Kippsovi. Crna britanska obitelj, s dvoje djece, porijeklom s Kariba. Monty Kipps je sveučilišni profesor i istaknuti crni konzervativac. Obje obitelji predstavljaju crnu, anglo-američku elitu. Kipssovi su u kontaktu s «Colinom i Condi» (Colinom Powellom i Condoleezzom Rice). Belseyevi su angažirani sveučilišni ljevičari, koji i Božić odbijaju slaviti («ni drvca, ni kuglica, ni poklona»).

Između Belseyevih i Kippsovih Zadie Smith razvija «kulturološki rat». Ima tu mnogo narativnih linija između dvije obitelji. Bračnih nevjera, propalih veza između djece, materijalnih razmirica... Zadie Smith u roman ubacuje i nagovještaj lezbijskog iskustva Kiki, sugeriranje homoseksualnog iskustva prof. Kippsa, pa i vezu profesora Belseya s kćeri njegovog suparnika. No temeljna je linija romana kulturološki i politički sukob između liberala i konzervativaca. Te pitanje rasnog identiteta kod obje opcije. Za Kippsove biti crnac nije pitanje identiteta, već stvar pigmenta. Belseyevi na to odgovaraju – «Pokušaj to objasniti Ku-klux-klanu kad ti pokucaju na vrata s gorućim križem».

Zadie Smith je poprilično stroga prema svojim romanima. «Bijele zube» opisala je kao «roman scenariste «Simpsona» koji se nakratko pridružio vjerskom kultu i otkrio Foucaulta». Ali za sebe kaže da nije svoj najgori kritičar. To joj se može vjerovati. Netko je za «Bijele zube» napisao da su «preveliki roman za tako malu p...». I roman «O ljepoti» je dobio nekoliko zajedljivijih kritika. No ovo je veliki roman (jedne sjajne p...). Za suvremenu anglo-američku crnačku zajednicu on predstavlja ono što je Pamukov «Snijeg» za suvremenu Tursku.

Levi Belsey na kraju romana svoj rasni identitet pronalazi i u okviru sveučilišta. Dobar crnac nije samo neprivilegirani crnac iz niže klase. Pitanje rasnog identiteta ne gubi se nužno položajem na socijalnoj ljestvici i edukacijom u elitnim bijelim sveučilištima. S lijevim liberalizmom i desnim konzervativizmom stvari su malo kompliciranije. Na kraju romana Zadie Smith odbacuje i Howarda Belseya i Montya Kippsa. Oni u romanu ne funkcioniraju samo kao nositelji sukoba između obitelji i unutar obitelji. Oni su i nositelji dominantnih zapadnih političkih ideologija. Odbacujući ih posredno se odbacuju i političke ideje čiji su oni nositelji.

Naklonost Zadie Smith je očito na lijevoj strani (kao što kaže Kipps «veći dio Književnosti ionako je samo veo za slabo iznesene ljevičarske ideologije»). No zbog dramaturške ravnoteže romana reže se i njegova lijeva i njegova desna politička strana... U tome ima logike. U konačnici, niti jedna niti druga ideologija nisu uspjele u potpunosti integrirati crnačku zajednicu u «američki san». One koji ga i ostvare – poput Jordana i Oprah – ionako se ne doživljava kao crnce.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )