Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Nenad Bartolčić • 18.12.2019.

Željko Međimorec : Antikvarijat nije samo mjesto prodaje knjiga, on je i mjesto odgoja

Željko Međimorec

Knjižni antikvari su u medijskom smislu poprilično zapostavljeni. Govori se i piše o izdavačima i knjižarima, no vrlo rijetko i o antikvarima koji na poseban način gaje i održavaju ljubav prema knjizi kao specifičnom dijelu kulturne baštine. Antikvarijati su danas kao kakve knjižne oaze, a jedna od takvih oaza je i riječki antikvarijat Ex libris s čijim vlasnikom Željkom Međimorcem razgovaramo o specifičnostima i prespektivama bavljenja antikvarnom knjigom.

Ovo je integralna verzija razgovora koji je u kraćem obimu prvotno objavljen u prilogu o knjigama "BestBook" tjednika Express.
 

Nenad Bartolčić: Kada i gdje si se počeo baviti starim knjigama, u kojem antikvarijatu?

Željko Međimorec: Počeo sam 1992. u Matičinom antikvarijatu Fran Kurelac s kolegom Tomom Vučinićem koji danas vodi antikvarijat Mali neboder. Samostalno radim od 1996. Šesnaest godina proveo sam  na Rivi u zakutnom kortilu na prvom katu. Bilo je teško počinjati bez izloga, nevidljiv. Tada prodaja na webu nije bila tako učinkovita kao danas, a prostor nije bio dobro mjesto za trgovinu. Zato je posao uzeo maha tek kad sam se izborio za gradski prostor na lokaciji koja je danas više šetnica nego prometnica. Ovdje radimo tek sedam godina, a kažu da smo postali riječki brend.

Jesi li imao uzore... pretpostavljam da si posjećivao antikvarijate u drugim gradovima, upoznavao antikvare, možda i izvan Hrvatske?

Zagreb je grad antikvarijata pa je logično da sam tamo upoznao svoje uzore. Najviše sam imao kontakte s Berislavom Vodopijom i Pjerom Bilićem u antikvarijatu Europa. Danas surađujemo sa Zlatarevim zlatom, Biblosom, Studiom…, kao i s ostalima antikvarijatima kod nas i u inozemstvu, a da oni to ponekad ne znaju. Svakodnevno se prate ponude na web stranicama jer i mi kupujemo, kao i drugi kupci. Naša se suradnja ogleda u razmjeni naslova jer je prirodno da se pojedine knjige više traže u Rijeci nego u Zagrebu. U tom smislu kontakt i razgovor s drugim kolegama u Hrvatskoj je neizostavan dio posla.

Kakvi su današnji trendovi, održava li se interes za onu pravu, rijetku antikvarnu knjigu? Što najviše prodajete?

Glad za knjigom bila je veća početkom devedesetih jer su navike čitatelja - kupaca ostale iz osamdesetih godina čvršće nego što su danas. Osim toga, popunjene su kolekcije bibliofila hrvatskim prvotiskom 19. i 20. stoljeća, a mlađih je ljubitelja knjiga u tom smislu znatno manje. Naši su "izlozi" danas web stranice dostupne svima i odmah, upišeš naslov u tražilicu i ponuda se pojavi u trenu. Više se vremena provodi na upisivanju i sređivanju podataka za web stranicu, a manje u samoj komunikaciji s kupcima u antikvarijatu.

Zaljubljenika u knjige koji pretražuju na policama antikvarijata ima manje od onih koji ih pretražuju na policama našeg weba. To znači da se o knjizi i manje govori, da ne kažem i manje piše. Prije su u trgovinu ulazili ljudi koji su o knjizi koju će kupiti željeli razgovarati, tražili su savjete, željeli doznati neki širi kontekst naslova (o piscu, njegovu književnom opusu i slično). Danas se ljudi o knjizi informiraju na drugi način pa su ti zanimljivi razgovori o knjigama danas rijetka poslastica. Ali ima ih još…

Najviše se traži beletristika, prednjače ljubavni romani jer su žene aktivniji čitatelji, slijede ih krimići, a u porastu je i potražnja za stripovima. Odnedavno u ponudi imamo i gramofonske ploče koje će također biti uskoro vidljive i na web stranici. One su se vratile u velikom stilu jer je potražnja za njima sve veća. To je područje koje u našem antikvarijatu obavlja osoba specijalizirana za vinil. Ne znam tko u našem gradu, pa i šire, o pločama zna više od Ronija.

Kakav vam je profil kupaca? Kako npr. današnji studenti doživljavaju antikvarijat?

Rijetki su studenti koji imaju naviku kopanja po interesnim područjima. Većina to odradi kratkim pitanjem: Imate li to i to? Nemaju vremena tražiti po policama i listati knjige. Oni su navikli brzo doći do informacije i taj proces traženja u kojem nailaziš i na neke druge zanimljive podatke, koji te mogu odvesti u nekom novom smjeru, za njih je potpuna nepoznanica. 

Antikvarijat Ex libris, foto: Iva Perković

Gaji li Ex libris neki posebni profil ili naprosto nabavljete i nudite knjige za sve vrste publike? Mislim da si negdje izjavio da imate najbolju ponudu knjiga iz filozofije...

S jedne strane, moramo pratiti potražnju i nabavljati knjige za sve vrste publike, bez obzira kakav interes privatno gajili. No, s druge strane, antikvarijat razumijem i kao mjesto odgoja. Naime, nije rijedak slučaj da netko naprosto uđe u antikvarijat, bez posebnoga povoda i bez ciljane knjige ili knjiga koje će kupiti. I izađe s knjigom koju nije namjeravao uzeti, koju ste mu vi predložili, postavljajući se tako i u funkciju onoga koji odgaja. Zbog toga, pokušavamo, a dijelom i uspijevamo, antikvarijat opskrbiti knjigama za koje možda ne postoji velika potražnja, ali otvaraju nove svjetove. Što bi bilo knjižarstvo, ili „antikvarijatstvo“ kada bi prodavali samo „hit“ literaturu? Mislim da to i jest problem našega knjižarstva što je prestalo odgajati, a postalo je mjesto čiste trgovine, podilaženja zahtjevima publike i medija. U taj kontekst spada i naša ponuda knjiga iz filozofije – iskreno, ne znam koji antikvarijat u Hrvatskoj ima bolju, i kvantitativno i kvalitativno, ponudu filozofije.

U Hrvatskoj su sve rjeđa reizdanja nekih kapitalnih izdanja koje su npr. izdavači objavljivali prije 40-50 godina, a za koje pretpostavljam da postoji interes i danas. npr. "Rječnik simbola", "Grad u historiji" i sl.

Svaki antikvar ima osobne sklonosti, tako formira otkupe i stvara ponudu koja je, naravno, ograničena u odnosu na Zagreb, jer Rijeka nema toliko škola i fakulteta. Mi svaštarimo kao i manje više ostale kolege. Specijalizirani antikvarijati mogu funkcionirati samo u velikim sveučilišnim gradovima Zapada gdje je velika koncentracija studentske populacije. Na primjer, Tübingen ima dvadesetak odličnih antikvarijata humanističkog usmjerenja. 
Postoje evergrini za kojima interes nikada ne jenjava, no vlasnici tih knjiga teško se od njih rastaju. Oni su poslastice za koje uvijek postoji lista čekanja. Takve knjige rijetko čekaju kupca u polici, ali možemo se pohvaliti da u našoj ponudi uvijek možete naći zanimljive naslove iz područja pomorstva, riječke povijesti, botanike… Otkup je uvjetovan područjem gdje se nalazite pa se tako oblikuje i ponuda.

Koje knjige vaši kupce najviše traže?

Razni su kriteriji potrage za knjigom, vrlo često uvjetovani medijima. Sjetio sam se situacije u kojoj je u nekoliko dana prodano nekoliko primjeraka knjige Karla Štajnera „7000 dana u Sibiru“, knjige koju se, nažalost, zaista rijetko traži – možda nekoliko primjeraka godišnje. Razlog? Neka javna ličnost, ne sjećam se više koja, mislim da je to bio Mirko Filipović, na televiziji je rekao da čita tu knjigu. Eto, i to se događa. No, ako govorimo o nekakvim trendovima potražnje posljednjih godina, onda bi top lista izgledala tako da je na prvom mjestu, kao apsolutni „hit“ Branko Fučić i sve njegove objavljene knjige, zatim Harry Potter koji će izgleda postati evergreen, te jedna lokalna, ali vrlo tražena knjiga Radmile Matejčić, „Kako čitati grad“ (Rijeku).

Koliko je danas kod nas još uvijek moguće pronaći rijetke i vrijedne knjige? Nude li vam se kada i cijele biblioteke?

Razne prilike i neprilike ljude natjeraju na prodaju, a nerijetko i na darivanje knjiga našem antikvarijatu. Najčešće je u pitanju selidba iz većeg u manji stan. Najtužniji sam kad mladi ljudi donesu knjige koje su kod nas nabavljali, družili se s nama, a sada puni gorčine nakon uzaludnog traženja posla, nezadovoljni situacijom u zemlji, prodaju knjige radi odlaska za boljim životom na Zapad.

Koje su najvrijednije knjige koje trenutno imate u ponudi?

Imamo stotinjak starih izdanja u vitrinama, nevelike vrijednosti, to su uglavnom knjige tiskane prije  100-150 godina, domaćih izdavača,  lijepe vanjštine, ilustrirane i dobro očuvane.  Godinama neposredno prije 400. obljetnice Nacionalne i sveučilišne knjižnice,  dakle prije 2007. godine imali smo zapaženu suradnju s NSK, nabavili smo desetke knjiga hrvatskih latinista tiskanih u razdoblju s početka XVI. do kraja XIX. stoljeća, što je vidljivo u publikacijama značajnih prinova Nacionalne i sveučilišne knjižnice tih godina. Danas nismo u tolikoj mjeri na to fokusirani, jer je ta građa skupa u otkupu i dugo čeka svog budućeg vlasnika.

Već ste relativno dugo prisutni i na webu, kako ide internetska prodaja antikvarnih knjiga?

Krajem devedesetih bili smo članovi Abebooksa, prvi s ovog područja. Suradnju smo prekinuli prije šest godina zbog visoke članarine i smanjenog prometa s tog tržišta, upravo ovih dana usklađujemo katalog ponude na našoj novoj domeni knjiga.hr na kojoj očekujemo i znatno veću posjetu. Ova domena pruža puno više mogućnosti jer će kupci brže i lakše doći do željenog naslova na kućim računalima, kao i na svojim mobitelima. Moći će pretraživati naslove kojih više nemamo, kako bi se stavili na liste čekanja, a ne samo katalog trenutnih knjiga. 

Antikvarijat Ex libris, foto: Iva Perković

Prije desetak godina započeli ste izdavati i knjige? Zašto?

Antikvarijati su sjajni prostori za testiranje trajnosti knjiga. Naime, ponekad je teško objasniti zašto se neke knjige traže desetljećima, a naizgled nisu niti bili niti jesu danas hitovi, ali potražnja za njima je stalna. Spominjem to jer je tako započela naša teološka biblioteka Ecumenica (po kojoj smo možda i najpoznatiji, iako se radi o specijaliziranoj literaturi). Naime, u vrijeme prije našega izdavaštva, u našu smo bilježnicu pisali narudžbe kupaca, knjiga koje su trenutno nedostupne. Među mnogim knjigama, nekoliko desetaka kupaca je čekalo knjigu, klasik, Hansa Künga „Postoji li Bog?“. Budući da i sam gajim senzibilitet prema teološkoj vrsti štiva, krenuli smo u objavljivanje klasika katoličke i protestantske teologije 20. stoljeća – područja potpuno nepokrivenog u Hrvatskoj. I pogodili smo. I to ne govorim samo komercijalno, već mislim da smo s tim izdavaštvom stvorili jednu biblioteku koja odgaja i koja će odgajati generacije i koja će vrlo dugo trajati.

U tom izdavačkom dijelu pomaže ti Zoran Grozdanov, kako ste se našli?

Prije nego je krenuo na studije teologije, povijesti i filozofije, dok je još bio srednjoškolac,  Zoran je dolazio u antikvarijat. Vrlo brzo je od kupca postao zaposlenik, koji je od samih početaka sudjelovao u svim fazama rada; od nabave i prodaje školskih udžbenika do rada na sajmovima i uredničkih poslova. Uz posao je studirao i bio naš djelatnik dok nije završio doktorat. Tada njegov rad ide u više smjerova i ponekad ga je teško pratiti. U Ex librisu danas još uvijek honorarno uređuje nova izdanja i vodi predstavljanje knjiga i autora. I dalje je njegov neizostavni dio.

Predstavi ukratko osnovne nakladničke nizove i nekoliko najuspjelijih ili najvažnijih naslova koje ste do sada objavili?

Izdavački profil ovisi o uredniku, a ako govorimo o nizovima, tu svakako treba spomenuti biblioteku Ecumenica – niz najutjecajnijih teologa 20. stoljeća, pri čemu je ta edicija narasla na nekakvih 20-ak naslova, što za jednog izdavača nije puno, no radi se o „kapitalcima“ bez koje nijedna kultura ne može biti cjelovita. Također, tu je i biblioteka Ars haeretica, jedna mala simpatična edicija, isprva zamišljena kao prostor za domaće teologe, filozofe, književnike… koji imaju nešto važnoga reći o religiji, a koji su kod nas marginalizirani.

Tijekom vremena, biblioteka je uključila i neke strane autore, poput Terese Forcades, čija je knjiga „Vjera i sloboda“ doživjela veliki uspjeh kod nas. Postoje velike predrasude prema teologiji u nas, velikim dijelom i s pravom, no te teološke biblioteke su nam „dovele“ i autore koji su naočigled nespojivi s teologijom, što daje za misliti – Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića. Treba tu spomenuti i Miroslava Volfa, našeg najcjenjenijeg teologa u svijetu (i najprevođenijeg), kojemu radimo "Izabrana djela" te "Izabrana djela" Željka Ivankovića, čija je knjiga "Rat i sjećanje", u našem izdanju, prije nekoliko godina dobila nagradu Gjalski za najbolji roman u Hrvatskoj.

S druge strane, Karlo Ilić je pokrenuo biblioteku Jazz beat, klasika književnosti koji su u bitnome utjecali na jazz scenu u svijetu. Veliki obol toj biblioteci dao je i naš dragi Vojo Šindolić. Dakle, pokušavamo, jer imamo antikvarnoga iskustva s procjenama koje će knjige trajati i ne biti tek nekakav trenutni pomodni hit, objavljivati knjige koje će trajati, koje neće biti možda „bestselleri“, ali će biti „longselleri“, knjige koje na neki način oblikuju kulturu. Uz to, uživamo, jer radimo sa sjajnim prevoditeljima, autorima, dizajnerima koje shvaćamo kao obitelj, a ne kao poslovne suradnike.

Na nedavno završenom Sanjam knjige u Puli predstavili ste i nove naslove?

Da, budući klasik Borisa Dežulovića "Summa atheologiae: nekoliko rasprava o nemogućnosti Svemogućeg" gdje je sakupio svoje eseje i kolumne o Crkvi, Bogu, Mariji… na šest stotina stranica. Drugi naslov koji smo predstavili na Sajmu je "Via Pula" Dragana Velikića, kojeg smo suizdavači s Meandar Mediom. Naime, gospodin Velikić je svoje prvo hrvatsko izdanje "Via Pule" želio i fizički približiti Istri, počašćeni smo gestom autora i pristankom urednika Branka Čegeca.

U kojem će se smjeru Ex librisovo izdavaštvo dalje razvijati?

Mi, smo, mogu to slobodno reći, što se izdavaštva tiče u povlaštenom položaju jer nam poslovanje ne ovisi o njemu, pa možemo raditi knjige koje želimo, kada želimo i s kim želimo, iz čistog gušta, ali i potrebe da doprinesemo našoj kulturi. Nemamo taj tržišni pritisak. Zbog toga će se teološka edicija razvijati prema potrebi, Jazz beat će „izbacivati“ knjigu-dvije godišnje, a posebno se radujemo što ćemo, malo pomalo, objavljivati Sabrana djela Viktora Ivančića, autora čije knjige u Hrvatskoj ne postoje, a on svakako predstavlja najbolje što Hrvatska već desetljećima ima. Upravo smo objavili njegovog Robija K., u drugom izdanju, a slijedit će i drugi njegovi naslovi.

Vizualno su vam knjige prepoznatljive...

U razdoblju objavljivanja mijenjali smo žanrove, ali nam je likovno i grafičko oblikovanje uvijek bilo ujednačeno. Postavili smo si viske standarde pa su naši dizajneri bili i nagrađeni za svoj rad. Damir Bralić je imao potpunu slobodu u oblikovanju naših knjiga u kojoj je rabio tipografiju Nikole Đureka. Uz Damira i Lana Grahek radi kao uspješna dizajnerica edicije koja je usmjerena na jazz glazbu. Suradnja s tako kreativnim ljudima koji poznaju i vole knjigu uvijek je poticajna.
 

Antikvarijat Ex libris, foto: Iva Perković

U prostoru vašeg antikvarijata česta su i različita događanja, poput promocija knjiga, razgovora... aktivniji ste od riječkih knjižara.

Veličina prostora i prilagodljivost inventara na kotačima omogućava brzu transformaciju prostora iz knjižarske djelatnosti u salu za predavanje, klupski koncert, kazališnu predstavu, okrugli stol i tome slično. Kroz antikvarijat je prošlo stotine književnika, znanstvenika, glazbenika… Bilo je tu nezaboravnih druženja, a ostalo je još više nezaboravnih uspomena na drage ljude i događaje. Naš web sadrži arhivu tih događanja pa se kroz slike i tonske zapise svi oni koji su tome svjedočili, kao i oni koji na tim događanjima nisu bili, mogu upoznati s onim što radimo.

Kad se sjetim svoje prošlosti bavljenja knjigama i oko knjiga, u jednom trenutku shvatio sam da sam bliži knjižarstvu i novim knjigama, iako sam volio i stare knjige osjećao sam da mi nedostaje malo više strasti za takav, sličan ali ipak drugačiji posao s knjigama. Knjižara mi je bila dinamičniji prostor, s življom interakcijom s publikom. Kako ti vidiš, ako uopće, tu razliku između bavljenja knjižarstvom i antikvarijatom?

Moram se ovdje ne složiti s tobom. Knjižarstvo i „antikvarijatstvo“ zaista jesu dvije posve različite stvari, iako bi se sa strane reklo da su gotovo iste jer u obje se bavimo knjigama. No, za razliku od knjižarstva, u kojemu knjižar pokriva vremensko razdoblje od nekoliko godina, jer knjige iz tog razdoblja prodaje, antikvar zahvaća duže vremensko razdoblje, a istovremeno mora pratiti i recentnu produkciju. Zbog toga mislim da je antikvar dinamičniji, ali i mnogo kompleksniji poziv, čime nimalo ne želim umanjiti važnost knjižara. Naprosto se tu radi o dva posve različita posla.

Planovi za budućnost?

Uvijek ih ima i čine mi se sve većima. Stalno se u nekom smislu širimo, i prostorno i sadržajno. Događanja su sve raznolikija jer sve više ljudi želi biti dio ove atmosfere. Lijepo je biti poticajan, ali to znači i puno rada. Pred nama je i EPK 2020 koji nas je pokrenuo u još jednom novom smjeru, ali o tome ćemo kada dođe vrijeme…

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –