Nastavak, druga knjiga vrlo dobro prihvaćene "Književne groupie" đakovačkog studenta Pavla Svirca (upisanog na kroatistiku i turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) napisana je u formatu svojevrsnog pikarskog romana, i donosi autorovo satirično viđenje hrvatskog kulturnog establišmenta današnjih dana. 

Progovarajući kroz Groupie, Svirac izvještava o susretima s piscima, urednicima, novinarima i organizatorima kulturnih manifestacija među koje se želi probiti kao Balzacov Eugene de Rastignac u visoko pariško društvo. A zbog toga književnu Groupie ili mrze ili obožavaju, a oni koji su se našli u knjizi, imaju razloga i radovati se i strepiti: stvarnim likovima Svirac poklanja petrarkističko udivljenje, da bi im suptilnim mehanizmom satiričnog obrata odmah potom reducirao pripisanu važnost. 

Pritom, Groupie to ne čini sa zluradim cinizmom, kako bi očekivala publika odgojena na doslovnom, neposrednom, a često i posve neinventivnom dociranju političkih kolumnista; čini to s dobrom dozom dobrodušnosti, stavljajući samoga sebe na prvu liniju satiričnih udara. spremno ogoljujući svoje neglamurozne podbačaje, intelektualne, socijalne i (osobito) ljubavne, izlažući se beskompromisnoj (samo)ironiji.


**

O čemu se tu, dakle, radi? Svirčeva "Književna groupie" niz je na ovaj ili onaj način međusobno povezanih satiričnih epizoda u kojem autor ne ostaje dužan nikome. Majdak i dalje priča kao Glista iz "Kužiš stari moj", diskurs Deana Dude je neshvatljiv široj populaciji, Ivana Sajko otrovnim strelicama gađa Tomislava Čadeža, a Robert Perišić i dalje zalazi u sve mondene zagrebačke lokale.

Svirčev glavni adut je njegova sposobnost da infantilnim, gotovo priglupim stilom neku pojavu ili ličnost svede na proste faktore. Pritom te ličnosti, i.e. kulturnjaci, nalikuju djeci ili potpunim manijacima. Protagonist za to vrijeme nastoji sebe etablirati kao ime na sceni, povremeno položiti ispit kako bi mu roditelji i dalje isplaćivali novac, i, najbitnije od svega, pokušava "smotati" Stojku, kolegicu s faksa.

Ove satirične epizode uglavnom posjeduju malu dozu zlobe, hoću reći da je lako raspoznati kritizira li Groupie nekoga zaista ili mu tek "namiguje". Ispod svakog teksta probija određena doza auto-ironije koja upućuje na to da "Književnu groupie" ne shvaćamo u potpunosti ozbiljno. U potpunosti.

(iz kritike Svena Popovića)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.