Stradanje romskog stanovništva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj slabo je istražena tema unutar hrvatske historiografije. Naime, nakon Drugoga svjetskog rata ta se problematika nalazila tek na marginama historiografskoga fokusa znanstvenika. Sličan interes, točnije izostanak istraživanja romskog stanovništva tijekom Drugoga svjetskog rata, bio je primjetan i u drugim europskim historiografijama. Zbog toga neki znanstvenici spominju pojam „zaboravljeni holokaust“, koji na određen način teži oslikavanju marginalnosti proučavanja stradanja Roma u Drugome svjetskom ratu.

Istodobno, u nekim europskim zemljama odvijao se proces priznavanja stradanja Roma i posljedične odgovornosti za to stradanje, što je – napose u Njemačkoj – dovelo do postupnog priznanja odgovornosti i početka komemoriranja romskih žrtava. Poslijeratna hrvatska historiografija dijelom je bila usmjerena na proučavanje stradanja stanovništva na širemu (jugoslavenskom) području u tome ratu, a pritom su se objavljivale brojne knjige u vezi s ratnom poviješću određene lokalne zajednice. Svjedočanstva preživjelih na neki su način nadopunjavala tu povijesnu tematiku. Ne želeći ulaziti u kvalitetu navedenih znanstvenih i drugih publikacija, posebice problematiziranjem određenih metodoloških pitanja, upravo su se u njima autori tek usputno osvrnuli i na stradanje Roma.

Upravo me nedovoljna znanstvena istraženost stradanja Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na određen način potaknula kako bih svoje istraživanje usmjerio na tu tematiku. 

Danijel Vojak

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.