"Moliški Hrvati na jugu Italije prisutni su više od pet stoljeća. Prošli su dug povijesni put od potpune anonimnosti i izoliranosti do otkrivanja u površnom i pogrešnom imenu Slavi, kojim su ih kroz povijest nazivali Talijani. Upravo zbog toga, mnogi putopisci i znanstvenici s početka 20. stoljeća pogrešno su ih definirali kao Bugare, Srbe ili Crnogorce. Sredinom 20. stoljeća vraćeni su nazivom tamo kamo po svojem podrijetlu i pripadaju, da su Hrvati, katolici, iseljeni uslijed ekspanzije Turaka u 15. i 16. stoljeću iz podbiokovlja i makarskoga primorja između rijeka Cetine i Neretve. Do danas su sačuvali svoj govor, štokavsku ikavicu s elementima čakavštine" (iz sažetka rada Marte Račić).

U knjizi „Ovo je jezik ke govoremo – na-našo“ autorice Lucija Šimičić i Ivana Škevin Rajko bave okolnostima i čimbenicima koji danas određuju moliškohrvatsku zajednicu u jezičnom, društvenom  kulturnom smislu s posebnim naglaskom na utjecaju diskursa, povijesnih i suvremenih, javnih i privatnih, na način na koji govornici na-našo/-u doživljavaju svoj jezik, ali i kreativna nastojanja da svoj jezik očuvaju.

Moliškohrvatska zajednica na osobit način predstavlja utjecaj migracija na jezik. Pritom otvara mogućnost razmatranja novih načina uporabe jezika koji su kategorizirani kao manjinski, a u mnogim slučajevima i ugroženi. Autorice se usmjeravaju na razumijevanje odnosa između poznavanja jezika i osjećaja pripadanja moliškohrvatskoj zajednici, uloge različitih čimbenika na makro- i mikro-razinama na očuvanje jezika, učestalosti i načina uporabe na-našo/-u, novih mogućnosti koje pruža višejezičnost oduvijek prisutna u toj zajednici te potencijala koji sami govornici prepoznaju u očuvanju svog jezika.

Usmjerenošću analize na sadašnjost, ali i budućnost ove manjinske zajednice ističu se pojačana kreativnost i inovativnost onih koji se s njom identificiraju proizišle iz želje za pronalaženjem i čuvanjem vlastitog mjesta u globaliziranom svijetu.

Lucija Šimičić redovita je profesorica na Odjelu za lingvistiku Sveučilišta u Zadru. U svom je istraživačkom radu usmjerena na istraživanje jezika i migracija, jezične održivosti i upravljanja jezikom u lokalnim zajednicama, posebice u manjinskim i ugroženim jezičnim kontekstima.

Ivana Škevin Rajko izvanredna je profesorica na Odjelu za talijanistiku Sveučilišta u Zadru. Bavi se istraživanjima iz područja dijalektologije, sociolingvistike i kontaktne lingvistike. Posebno je zanima očuvanje manjinskih jezika i dijalekata u višejezičnim kontekstima i dijalektne promjene čakavskih varijeteta.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.