Svijet nije najzdravije mjesto za život. Jedan je od razloga i taj što svijet s predumišljajem ubija vlastitu dobrotu. No usprkos tomu, uvijek će se naći netko poput Bobe tko će svojim pisanjem izvesti šamanski obred vraćanja dobrote u život vrijedan življenja. Knjiga priča "Nikada nisam zaustavila vlak" Bobe Đuderije djeluje kao antidot prevladavajućoj negativnosti i potvrđuje zašto uopće postoji duhovita, topla, ponekad britka i uvijek iskrena – književnost.

Ona je tu da nas nasmije kroz suze, razljuti da bismo se bolje razumjeli, podsjeti da je dobrota još uvijek moguća – i da nam katkad ponudi neočekivani odgovor. Tu je da nas mijenja, da nam razmjesti emocije poput namještaja u životnom prostoru u kojem smo, naviknuti na sve, zaboravili da možemo i drukčije.

Boba nam sugerira da postoje ljudske vrijednosti od kojih neki od te luckaste ljudske vrste nikad neće odustati. Zbog tih pojedinaca imamo se pravo čak i naljutiti, iskreno i ljudski… na svijet, na ljude, ali i na sebe same… jer ovo je jedini svijet koji imamo. A ljudi poput Bobe, dizajneri naših unutarnjih stanja, oni koji pisanjem prozračuju naše dubine i daju im novu svježinu gustim nanosima riječi, oni su tu zbog svih nas, jer ne znaju drukčije.

Ova zbirka priča živi je dokaz toga i pobuna protiv ravnodušnosti koja nam je svima potrebna.

Zoran Žmirić, urednik knjige

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.