Masmediji su dali ključ za razumijevanje, u početku rudimentarnih, a kasnije sve razvijenijih oblika zavođenja i manipuliranja. Sa sviješću o stalnoj osuđenosti na tehnološka medijska posredovanja, s uvidom u nužnost upliva tehnologije riječi, pisma, tiska i elektronike na samo naizgled neovisna (oslobođena svake determiniranosti) područja kulture - pojavila se potreba filozofijski raščistiti s pojmom medija, s medijskim posredovanjem u svim njegovim oblicima, s uplivima tehnike i tehnologija na promjene ljudskog iskustva.

Tako postavljeni kontekst promišljanja, svojim je interesom već ocrtavao pitanje koje ce se nadviti nad svakim segmentom istraživanja: Je li potrebna i moguća, a možda i nužna, filozofija medija kao disciplina koja sinkrono i dijakrono promišlja i aktualne probleme odnosa mišljenja i medija (kao inačicu nadiđene osnovice promišljanja odnosa misli i zbilje), te odnosa mišljenja i mediia u povijesti mišljenja samog.

Kritika književnog diskursa, ako tako smijemo pojednostavit pristup prve radnje, (upotpunjeno kritičkim promišljanje! jezika politike, propagande, religije...) ima svoj nastavak u promišljanju eventualne, medijske, tehnološke, ideološke determiniranosti najslobodnije od svih slobodnih djelatnosti - mišljenja utemeljenog u autonomnoj odluci slobodnog bića da trudeći se postati mudrim pokuša zahvatiti svoje vrijeme mislima.

Suvremena je filozofija bogata imenima iza čijih se naslova knjiga manje ili više eksplicitno promišlja problematika medija. Posebno kada je riječ o tegobama koje suvremeno mišljenje ima kada pokušava razumjeti nove medijske virtualne svjetove, medijske utjecaje na organiziranja svakodnevice, te kada uvidi snagu izvanjskih utjecaja na svijest intelektualca uronjenog do grla u mrežu idola suvremenih medija.

No, kako je kao disciplina praktično nepostojeća, filozofija medija zahtijevala je promišljanje koje bi donijelo i same, povijesne i filozofijske korijene takvog pristupa. U toj situaciji kao ključna osoba nametnuo se, unatoč mnogim značajnim prethodnicima pa i suvremenicima, Marshall McLuhan, kao prvi teoretičar koji se eksplicitno bavio razumijevanjem medija, promišljanjem utjecaja medija na ljudsko iskustvo, analizama pojedinih medija, te interdisciplinarnim istraživanjima mediološkog karaktera koja su zadirala u gotovo sva područja ljudskoga znanja.

Marshalla McLuhana vidjeli smo kao utemeljitelj filozofijske disciplinefilozofije medija, književnog kritičara, teoretičara umjetnosti i filozofa koji je u pitanje stavio više nego što je njegovo vrijeme bilo spremno razumjeti. Prebrzo ga prihvativši, a još brže odbacivši, kulturna i znanstvena zajednica samog je McLuhana "potrošila" na način na koji se danas troše osobe u sredstvima masovnog komuniciranja. Nakon što ga je svela na nekoliko općih mjesta i prepoznatljivih slogana, zajednica je na McLuhana zaboravila, ne prezajući preuzeti njegove uvide, sadržaje njegovih istraživanja, njegovu metodu ili drukčije oblikovane i same rezultate mišljenja - tog najvećeg kanadskog teoretičara i do sada najvećeg teoretičara medija.

Relativno brzo zaboravljen nakon smrti, u zadnje vrijeme izranja iz zaborava. U suvremenim istraživanjima medija i utjecaja medija na ljudske živote, njegovo je ime postalo nezaobilaznim. Postao je mjestom opće kulture čije se ime u tekstovima mora navoditi bez obzira poznaje li se njegovo djelo ili ne.

Namjera nam je pokazati da to nikako nije slučajno. Nekada "guru" medija, a onda odbacivan, McLuhan je trebao vremenski odmak u kojemu će zbilja (hegelijanski mišljeno) ozbiljno krenuti prema njegovim mislima.

U vremenu smo kada se Marshallu McLuhanu mora priznati da je u većini svojih sudova imao pravo. Onda kada nije bio u pravu pisao je interesantno i inspirativno.

( fragmenti uvoda Seada Alića )

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.