Dok još nismo znali za virtualne prostore, fejsove i sva čudesa depersonalizacije, repersonalizacije i neo-personalizacije... sve okvire i prozore post-subjektivizma i post-humanizma... svega novog samo ne i nove ljudskosti... bilo je hrabro uhvatiti se pisanja meta-poezije. Reference na Freuda, Hitchocka, Kanta... gotovo u pravilu ispadnu pretenciozne i nepodojene. Ali Davor ih herojski i majstorski slaže u matricu koja, iako se naslanja na tradiciju intertekstualnosti, ima autonoman poetički i autopoetički prostor.

Svoj individualni talent šeta tradicijom ne dosadno i kompulzivno kao Kant koji je sugrađanima bio ono što je suplanetarcima Greenwich-meridijan-0 (po njemu su se u Königsbergu namještali satovi). On to radi na način Hitcha: cameo pojavom, ležerno, nepretenciozno, šarmantno... ali, što je najvažnije kompetentno i karizmatično.

Davorove autoreference nisu dosadne i pretenciozne. Razlog je jednostavan: u njih sažimlje sve druge funkcije jezika pjesme. I onu apelativnu, i onu pragmatičnu... ali što je najvažnije za realizaciju baš ovakvog pjesničkog pisma: čuva i afirmira onu nultu i ultimativnu razinu pisanja poezije – pjesničku funkciju.

( iz kritike Nikole Petkovića )

Davor Ivankovac (Vinkovci, 1984.) piše poeziju, prozu, književnu kritiku i eseje. Poezija i proza objavljivana mu je u časopisima, antologijama i panoramama i prevođena na desetak jezika. Za svoj rad primio nekoliko nagrada, među kojima i Lapis Histriae 2017. godine za kratku priču ""Ponedjeljak". Objavio: "Rezanje magle" (poezija, 2012.), "Freud na Facebooku" (poezija, 2013.), "Doba bršljana" (poezija, 2018.), "Prikazati više" (izabrane kritike i eseji, 2022.), "Život treći" (roman, 2022.), "S dna panonskog mora" (kratke priče, 2023.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.