Miroslav Međimorec
Kostino pismo S jedne je strane memoarska, autobiografska proza, a s druge zanimljiva (ma koliko bila osobna) slika hrvatskog kazališnog života u razdoblju od tridesetak godina. Ona počinje autorovim studijem na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju 60-ih godina prošlog stoljeća, a završava sredinom 90-ih.