Pogledaj... sve je puno knjiga.
Ivankovićeve autoreference nisu dosadne i pretenciozne. Razlog je jednostavan: u njih sažimlje sve druge funkcije jezika pjesme. I onu apelativnu, i onu pragmatičnu... ali što je najvažnije za realizaciju baš ovakvog pjesničkog pisma: čuva i afirmira onu nultu i ultimativnu razinu pisanja poezije – pjesničku funkciju.