Brautiganove predšasnike može se naći u bitnicima poput Burroughsa, Kerouaca ili Ferlinghettia, koji je za Brautigana rekao kako je u životu i pisanju "bio više u skladu s pastrvama u Americi negoli s ljudima". Ta njegova kvaliteta, u najboljem smislu tih riječi, dojmljivo je prisutna i u U šećeru...

Slobodoumna hipi publika Brautigana je odmah prigrlila ("Lov" je objavljen 1967.); njegov stil bez stila, bez karakterizacije likova, radnja bez radnje, s desecima uvrnutih sličica/anegdota, potpuno otkačenih i opičenih... sve se to savršeno poklapalo sa stanjem svijesti "djece ljubavi".