Premda kod nas relativno nepoznat, Richard Brautigan je jedna od istinskih i nezaobilaznih ikona 60-ih: začudo, bio je najkomercijalniji ("Lov na pastrve u Americi" je preveden na više od 20 jezika i prodan u više od 2 milijuna primjeraka!), a možda i ponajbolji hipi pisac. Bio je apolitičan i ne previše društven, nastojeći se distancirati i od hipija i od bitnika, ali i od bilo koga i bilo čega.

Zbog "fluidnosti i psihodeličnosti" njegovi gotovo neuhvatljivi tekstovi uspoređivani su s glazbom grupe Grateful Dead, a zbog iskričave duhovitosti, apsurdnosti i metaforičnosti s Vonnegutovim i Pynchonovim djelima. Slobodoumna hipi publika ga je odmah prigrlila ("Lov" je objavljen 1967.); njegov stil bez stila, bez karakterizacije likova, radnja bez radnje, s desecima uvrnutih sličica/anegdota, potpuno otkačenih i opičenih... sve se to savršeno poklapalo sa stanjem svijesti "djece ljubavi". Mogli su/možete knjigu otvoriti na bilo kojoj strani i našli bi nešto šašavo, opaljeno, ludo, jer "Lov na pastrve u Americi" je sve i svatko i nitko...

Kako je mahnito pisao, Brautigan je tako i živio i, nažalost, skončao s magnumom .44 u ustima... Ipak, furao je i gurao svoj film do kraja i makar već zbog toga, a pogotovo što je bio odličan pisac, zaslužio da ga se čita i danas.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.