Iako su neki kritičari roman Georgea Orwella "Svećenikova kći" proglasili njegovim formalno formalno "najeksperimentalnijim" djelom, radi se o klasičnom društvenom romanu, u najboljoj maniri engleskoga građanskog realizma. Ovo je djelo sekularnog humanizma, o priprostoj engleskoj provinciji i skromnoj, radišnoj i poštenoj pastorovoj kćeri. Ona je "Katica za sve" male provincijske župe i živi po zadanom rasporedu od jutarnjeg zvuka budilice, kojim počinju svakodnevne iscrpljujuće dužnosti, pa do kasnonoćnog lijeganja, vječno u brigama, brižna i samozatajna, u strahu od prekršaja i mogućega gubitka vjere.

"Svećenikova kći", uz "Nitko i ništa u Parizu i Londonu" te "Ne daj se, aspidistro", dio je svojevrsne Orwellove socijalne trilogije. Sve tri knjige su "proživljene"; rezultat su različitih autorovih iskustava kao skitnice, potrebitog radnika, pokornog učitelja, siromašnoga knjižara... Tako, kad je živio u Parizu, više od kultne artističke boeme privlačili su ga ljudi s dna, radnici koji preživljavaju od danas do sutra, nosači, utovarivači, perači posuđa... Živio je s njima, radio najteže poslove, spavao u ubožnicama i zdvajao nad svakim novčićem...

Slično, i sve troje glavnih junaka spomenute trilogije – bolje rečeno antijunaka – mali su, "nevidljivi" ljudi, koji se mire s postojećim nepravdama, prihvaćaju sve nedaće i ustrajno se drže vlastitog jada, pa socijalno osviješten i buntovan autor, koji se zarana zarazio sindikalizmom i socijalizmom, ukazuje na njihov težak položaj te potrebu za promjenom i izlazom iz bezizlaznosti.

Ovo je prvi prijevod ovog Orwellova romana na hrvatski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.