William Blake bio je genijalni osobenjak, izniman pjesnik, slikar, grafičar, mistik, vizionar… daleko ispred vremena u kojem je živio, prije više od dva stoljeća. Bio je inventivan i inovativan buntovnik, u opreci s iskustvima što ih je europski duh upoznao prije njega, te je, da bi se potpunije izrazio, izgradio svoju mitologiju sa svojim likovima, simbolima i alegorijama.

Suvremenici najčešće nisu razumjeli njegove osebujne vizije i nazore, tek je rijetkima bio shvatljiv i prihvatljiv, eventualno nekolicini tananih duhova, kao što su bili Coleridge ili Wordsworth (koji je za njega rekao da je "bolesni genij"), pa je uglavnom marginaliziran i smatran čudakom. Jednostavno, bio je izvanvremenski čovjek zasebna kova s izrazitim nedostatkom smisla za uobičajeno i većini normalno, poricao je tradicionalne moralne principe i konvencije koje ometaju duh da se izrazi u potpunosti. Imao je vlastitu viziju života i odbacivao sve što nije bilo u skladu s njom, pa je tako prezirao crkvena naučavanja i vjeru u zagrobni život kao bijednu utjehu za društvenu nepravdu koju je gledao oko sebe te propovijedao religiju umjetnosti.

Zanimljivo je spomenuti vjerojatno najpoznatiji stih iz ovih Grčićevih (*Marko, prevoditelj, najpoznatiji hrvatski »blakeolog«) "Vizija": Ako se vrata opažanja pročiste, čovjeku će se sve ukazati onakvo kakvo jest, tj. beskonačno, koji je Huxleyja inspirirao za esej "The Doors of Perception", a potonji je Morrisona i ekipu inspirirao za naziv benda!

Prije Jima Morrisona i Patti Smith, koja ga je spominjala kao uzor, Blake je prethodio Lautréamontu i Rimbaudu (fantastična petorka u izdanju Šarenog!), a puno prije Poea, Baudelairea i Borgesa otkrio je smisao jezovitog i tajanstvenog, ali i začudne ljepote, kročivši putom preko kojeg ne može pasti sjena vremena.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.