"Snob je onaj tko se duboko divi plitkim stvarima" – jedna je od brojnih efektnih definicija iz ove naoko tek duhovite zbirke ljudskih portreta i krilatica, a ustvari svojevrsne razrade svejednako ukorijenjene navade i stereotipa da se pripadnost zajednici mjeri statusom, a vrijednost čovjeka titulom. Autorova izvrsnost, pokazana/dokazana, između ostalog, na "Sreći Barryja Lyndona" i "Sajmu taštine", ovdje je vidljiva ne samo u dovitljivoj vrckavosti, nego i u lucidnom detektiranju – on piše kao moralni anatom, secira društvo perom britkim poput skalpela, istodobno se izruguje i suosjeća, zabavlja i uznemiruje, da bi upozorio na ljudsku iskonsku opsesivno-kompulzivnu žudnju za priznanjem i ugledom.

Danas, gotovo dva stoljeća nakon objavljivanja, ovaj se kultni klasik u prijevodu Sanje Lovrenčić čita s novom svježinom, jer unatoč silnom znanstvenom napretku i razvoju društva, snobizam je postojan, duboko ukorijenjen, vjerojatno neiskorjenjiv -  svakodnevno smo bombardirani "prevažnim" informacijama o raznoraznim uglednicima i "uzornicima" te neizbježnim celebovima, influencerima i sličnim viralnim "opsjedačima". Snobizam ne poznaje granice ni epohe, samo mijenja "stajling i outfit", dok suština ostaje nepromijenjena.

Stoga se "Knjiga o snobovima" Williama Makepeacea Thackerayja može čitati i kao moralna po(d)uka o skromnosti i samosvijesti – bezmalo zagubljenim vrlinama u društvu koje protežira nametljivo pokazivanje i isprazno pozerstvo. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.