Netko je morao napisati ovu knjigu kako bi ostao trag i na kraju možemo biti zadovoljni što ju je napisao Goran Polak. Na taj način dobili smo svjedočanstvo čovjeka koji naoko bio sveprisutan, ali nikad toliko istaknut da bi mu to zamutilo pogled. I povrh svega, otkrili smo pisca - htio se on tako nazvati ili ne - čiji nos za pripovijedanje zna nanjušiti priču u većim okvirima jednako koliko i u naoko...

Nekako sam naučio da je pjesma kao kuća. Kako bi kuća stajala, potreban je točno određen broj cigli. Ako se jedna izvuče, kuća pada. U pjesmi je isto tako samo toliko riječi potrebno da ona stoji. Ako jednu izvadiš, pjesma pada, a ne smije ni jedna biti previše. Mislim da sam pravi broj cigli pogodio u pjesmi 'Namesto koga roža cveti'. Možda postoji još koja, ali za tu sam siguran.