Znatiželja glavnog lika i slučajan susret dobitna su kombinacija za pokretanje lavine intrige u ovom Zafonovom romanu. "Marina" je priča koja se polako odmotava, dio po dio dobiva obličje, a ono čudno i čudesno u njoj čitavo vrijeme ostaje dovoljno tajnovito da čitatelja nezaustavljivo vuče kraju, k otkriću, raspletu. A kod Zafona rasplet nikad nije jednostavan, štoviše, kombinacija je najvećeg...

Upečatljiva energičnost i kompletnost Avdića kao čovjeka s pozornice ujedno je i kamen spoticanja njegovoj u papir otisnutoj karizmi pjesnika. Nekome tko ga je upoznao u mraku zadimljenog kluba u kojem izgovoreni stihovi ostaju polijepljeni po zidovima i ljudima svakako je dobrodošla i ova, papirnata izvedba, ali osjećaj uskraćenosti za ono nešto više ne da se zanemariti. Onako na papiru, dok prevrćem...

Teško je kategorizirati ovo djelo, pospremiti ga uz bok drugima i reći ovo su trileri, horori, krimići, "Drenje" se izmiče svima njima i živi samo, posudivši od svakoga točno onoliko koliko treba da ostane posebno uz pronalazak mjere. Probijanje kroz tekst koji je svojevrsni filtar izgrađen od stilske ujednačenosti i sigurnosti pripovijedanja ustrajnog će i dobrog štiva željnog čitatelja/osluškivača...