Mržnja dobro ide, i mržnja je beskrajna, i upravo zato je potresno odrastanje u kompleksnom i neprijateljskom svijetu zapravo osviješteni kontrapunkt zaigranosti teksta. Uglavnom se radi o sretnom djetetu koje ne zna što ga čeka, a kada ga to dočeka, ne želi se s tim pomiriti, te gradi svoju stvarnost, pomalo nestvarnih obrisa... U svakom slučaju to je pozitivna sila koja odbija podjele i isključivost, te...

Roman podsjeća na igru lutkama, u kojoj zaigrano dijete izgovara neke riječi umjesto svojih nepokretnih žrtava koje nemaju izbora, nego se nošene vanjskom silom moraju pokoravati, i raditi protiv svoje volje. Tu se radi o obliku nasilja nad likovima, koji se u jednom trenu mrze, u drugom vole, u jednom su dugogodišnje žrtve, u drugom zbacuju traume sa sebe kao mrvice s odjeće nakon večere. Sve je to...