Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Srđan Sandić ×

Razgovor • 20.10.2014.

László Krasznahorkai : Jezik je uvijek čist od morala. On je čista forma

Stvari se dešavaju oko mene, a u jednom događaju kao da neočekivano osjetim kakav jako fini miris što me zapuhne… Poguban trenutak. U potpunosti me zaslijepi. Nemam pojma odakle taj miris dolazi. I miriše li uopće… Nisam li pogriješio…
Razgovor • 09.10.2014.

Kjell Westö : To što se sada događa u meni više provocira novinara nego li pisca

Finska povijest prepuna je skrivenih, latentnih konflikata i tabua, događaja o kojima se nije pisalo. Sve više sam bivao okupiran tom temom. Krenuo sam s dvije zbirke pjesama i dvije zbirke kratkih priča, a cilj mi je bio postati pisac koji dokumentira današnji, stvarni, stvarnosniji život, ako želite. I mene čudi što pišem povijesne romane, ali ipak, ja očito jesam proizvod vremena socijalnog razvoja. Kod...
Razgovor • 05.10.2014.

Damir Karakaš : Još uvijek vjerujem da je koš najbolji piščev prijatelj

Nisam nikada maštao o tome da ću biti pisac, svirao sam, crtao, još u srednjoj školi radio za tadašnje najvažnije novine u Jugoslaviji, davao intervjue, a pisanje se dogodilo sasvim spontano. Jednog dana počeo sam tući po pisaćoj mašini, to iskrenje riječi mi se dopalo i zapalilo me za pisanje.
Razgovor • 30.09.2014.

Bora Ćosić : Knjiga je jedno pastorče, pojava bez roditelja

Tokom svoje prakse počeo sam sustavno da koristim nekoliko hrvatskih izraza i ponekad ijekavicu. Danas ne mogu da napišem "dete" nego "dijete" jer kad kažem dete, ispada kao da nema nogu. Ne mogu napisati "povest" nego "povijest". I s time su se morali pomiriti moji lektori i izdavači. Naravno, ovo sve se gubi kada se prevede, ali dok smo u našem miljeu, to je taj mišung, donekle prirodan, ipak sam u Hrvatskoj...
Razgovor • 26.09.2014.

Mihail Šiškin : Šutnja je podržavanje zla

Kao pisac sam iznimno frustriran. Tek sada shvaćam što su njemački pisci u počecima nacizma proživljavali, kako su se osjećali. Naime, knjige nisu mogle pomoći u zaustavljanju rata. Ljudi nisu čitali knjige već su slijepo slijedili Vođu. U rat. To je grozan osjećaj bespomoćnosti. Kao građanin se želim ponositi, kao i svatko drugi, zemljom iz koje dolazim. Rusija mi onemogućuje da se njome ponosim,...
Razgovor • 17.07.2014.

Marina Vujčić : Književnost je moja zavjetrina od stvarnosti

Književnost je moja zavjetrina od stvarnosti, bez obzira je li riječ o čitanju ili pisanju. Kad pišem, osiguravam sebi paralelnu stvarnost u kojoj je sve po mom. Na fabulu svakodnevnog života ne možemo uvijek utjecati, pa je ugodno skloniti se u svoj rukavac fikcije, u život mimo vanjskog svijeta u kojemu su čak i loše stvari bezopasne.
Razgovor • 26.05.2014.

Ivana Simić Bodrožić : Svojim lirskim subjektima želim sve najbolje

Poznat je onaj magični efekt literature da kada nešto napišete, vrati vam se kao bumerang, često na vrlo cinične načine. Ne vjerujem u neku sudbinu, ali čim to izgovorim, iza ugla me čeka nešto da me demantira, neki tako precizno izrežiran događaj koji će učiniti da pomislim kako je baš onih pet minuta koje sam nekad negdje zakasnila bilo presudno za ostatak života. Dakle, ostavljam prostor...