Posvećena primarnoj temi nevjere i ljubavništva Erpenbeck bez imalo dociranja ili romantiziranja uspijeva iscrtati puls istočnog Berlina s kraja 1980-ih. Pišući istodobno učenjački suspregnuto i do zaumnosti poetično autorica gradi vrlo osoban roman o monumentalnoj i neprolazno privlačnoj temi o kojoj kazuje i više od brojnih publicističkih i akademskih studija objavljivanih posljednjih trideset godina.

Gromača dekonstruira kulise gradova o kojima piše vrlo pitko, bez imalo pretenzija da bude putokaz. Istražuje priče ljudi, povijest gradova, čak se ne bi moglo reći ni da tu ima previše užitka. Tekst bremeni atmosfera u kojoj nema mnogo prostora za radost, ali sasvim dovoljno za introspekciju. U prostorima o kojima piše smišlja različite scenarije, likove, kao redateljica neke elaborirane kazališne...