Urbanističko smještanje klaonica na rubovima grada, njihovo tako reći sklanjanje od pogleda, uz kognitivnu disonancu koja je svojstvena mnogima i uzrokuje prilagodbu mišljenja koja nerijetko usmjerava ponašanje tako da osigura vlastitu moralnost uz minimalan gubitak ugode i udobnosti (dobra sam osoba unatoč tome što nastavljam jesti meso zaklanih životinja, one ne pate toliko, a meso mi se sviđa) očiti su...

Svijet kojemu se gadi čovjek, to je prava tema ove knjige. Svi oni dijelovi društvene strukture koji su u sebi čuvali čovjeka, to jest ideje onoga što bi čovjek prije svega mogao biti, a potom i trebao biti, danas kao vrag od tamjana od tih ideja bježe, a posljedično i od čovjeka samog, jer čovjek svoju bit može kratkoročno odrediti samo kao ideju, misao ili promjenjivu paradigmu.