Jarak srlja u distopiju za koju teško da je moguće pronaći opravdanje. Tome je tako ne samo zbog mjestimično neuvjerljive izvedbe, već i zbog autorove sklonosti približavanju Soderberghovoj viziji Solarisa prema kojoj je poljski pisac bio osobito kritičan: ljubav kao moguće rješenje kozmičke nepoznanice dramatično odudara od Lemove središnje teme – suočavanja čovjeka s novom, potpuno nepoznatom...

Smjelost kritiziranja fenomena kojima neposredno svjedočimo pozitivna je strana romana i nju valja pohvaliti. No, prvorazredna angažirana književnost ipak je, kao sretni spoj angažmana, sadržajnog plana i estetske izvrsnosti, više od toga. U slučaju ‘Vuka na snijegu’ prvenstveno je angažman temelj za pozivnicu na čitanje nove proze Davora Špišića.