Skoro uvijek analiziram što mi ljudi govore, pišu ili pokazuju gestama. Rijetko što uzimam zdravo za gotovo. Ne mogu si pritom pomoći. Ako se guraš u prostor među ostale pisce, a nisi u stanju razumjeti i drugu stranu i pokušati razumjeti što ju je nagnalo da nešto učini ili kaže, mislim da ti onda ni nije mjesto među piscima i pripovjedačima već prepričavačima samo da se nešto blebeće i prekine...

Prekrasno je stvoriti svoj pjesnički jezik, ali meni se čini da on mora izaći iz priče, inače postaje samom sebi svrha, kao i većina stvari koje nas okružuju. Hermetičnost je nekad skrivanje vlastitog stava ili izdizanje iznad čitatelja jednako kao što je izravna naracija nekad banalizacija pjesme. Teme i slike koje me okupiraju traže jednu vrstu izravnosti, da ne kažem brutalnosti prema čitatelju.