Svatko u svom životu sam sebe protjera iz svoje prošlosti, iz dijela vlastitog života. Neprestano se premještamo iz tijela u dušu, iz ljubavi u ravnodušnost, iz doma u vanjski svijet koji može biti vrlo surov; iz samoće u masu polu-čovječanstva i intelektualno sterilnih ljudi. Takva premještanja budu poprilično gruba.