Obično se ne uočava da se svi autori ne nalaze u istoj poziciji, a to odražava lijenost pa i nespremnost poslodavaca i resornih struktura da pisce i prevoditelje tretiraju na najbolji mogući način, i da se trude osigurati im pravednije uvjete njihova kreativnog rada. Stoga je razlikovanje stalno zaposlenih autora, hibridnih freelancera i čistih freelancera nužno je jer svaki od ta tri položaja zahtijeva...

Imajući u vidu da nam je prioritet stanje u knjižnom sektoru, moguće je zaključiti da književni autori ne kotiraju loše, ali su daleko od profitabilnijih sektora poput glazbenog ili audiovizualnog. Činjenica da su npr. likovni umjetnici, fotografi i drugi u nepovoljnijem položaju, da u njihovom slučaju kolektivna zaštita autorskog prava još nije profunkcionirala ne bi trebala biti neka utjeha.

Zanimljivo je usporediti knjižni sektor s drugim vrstama stvaralaštva u kulturi. Najčešće mnogi ističu onaj glazbeni, kao primjer dobre organiziranosti ali i zbog veće količine novca koji se obrće u glazbenoj industriji, iako je i ovdje upitno koliko dobro prolaze autori a koliko više od njih prihoduju svi ostali koji profesionalno u glazbenoj industriji djeluju.