Nekada je društvo bilo iznimno važno svakom čovjeku. Ljudi su bili dio jednog tijela, jedne zajednice. Zato je napuštanje te zajednice bilo vrlo težak i složen process. Možda su se slične situacije odvijale u različitim vrstama zajednica. U to smo vrijeme važni bili MI. Sad već dugo živimo u vremenu kad sam važan samo JA. Ja, ja i ja.

Pripovjedni ton Rosemary Sullivan odmjeren je i diskretan, lišen strasti, u želji da što realnije, sa što širim pogledom, razumijevanjem i uravnoteženosti oslika po svemu izuzetnu, nevjerojatnu, vrlo tegobnu psihologiju i sudbinu Svetlane Alilujeve, ali i sudbine mnogih drugih ljudi s kojima je junakinja priče bila u krvnom srodstvu ili u drugim vrstama bliskosti.