Donald Ray Pollock : U vječnoj borbi sa sotonom
U vječnoj borbi sa sotonom
Donald Ray Pollock (1954.) je svoju prvu zbirku priča naslovio "Knockemstiff", imenom mjesta koje bi se moglo čitati "knock-'em-stiff", i prevesti kao "nokautirani", "olešeni", ili nešto slično u smislu "odrveni ih udarcem". No dvije stvari su pritom odmah upadale u oči. Prva jest da je Donald Ray Pollock zbirku objavio tek u 53. godini – a druga da "Knockemstiff" nije zvučni naslov izmišljenog mjesta negdje u ruralnoj zabiti Ohioa, već i stvarno ime Pollockovog rodnog mjesta.
Knockemstiff je malo mjesto sa 400 stanovnika u državi Ohio, u kojem su "gotovo svi povezani krvlju kroz ovu ili onu od-Boga-zaboravljenu nevolju, bila to požuda, nužda, ili samo obična neukost" (kako je to objašnjeno u zbirki). Poneki novinari koji su se tragom zbirke našli u mjestu prenosili su da je još nedavno ulaz u Knockemstiff označavala tabla izrešetana mecima. Kada je maknuta nova više nije postavljena.
Sam Pollock se iz rodnog mjesta maknuo rano, ali samo da bi se preselio u obližnje mjestašce. Školu je napustio u sedamnaestoj godini i zaposlio se u tvornici za pakiranje mesa, a onda sve do pedesete godine radio kao fizički radnik i vozač kamiona u lokalnoj tvornici papira. Posao nije bio loš, a sindikat je jamčio za neka temeljna prava: uključujući boravak u klinici za odvikavanje od alkohola. To je ujedno bilo prvo zvono na uzbunu u Pollockovom životu. Imati već u tridesetima problema s alkoholizmom nije najbolja karta za budućnost. No na pravo otkrivenje morao je čekati još dvadesetak godina.
Ono nije stiglo u bijeloj kuti medicinske sestre, već s literaturom Williama Gaya (1941.-2012.). Južnjačkog pisca, rođenog u stanovitom Hochenwaldu u Tennesseju, mediji i promotori nazivaju "real thingom". Gay je još kao tinejđer počeo pisati, ali mu je prva priča objavljena tek krajem devedesetih. Potom je objavio zbirku, a onda i roman "The Long Home", o stolaru koji čitav život postavlja pregradne zidove. Pollock se odmah prepoznao. Čitav život proveo je u tvornici papira, u uvjerenju da je on svoje šanse potrošio. Gay mu je sada pokazao da možda nije prekasno. Pollock je supruzi najavio da će sljedećih pet godina posvetiti pisanju. Nije poznato kako je to ona primila. Možda je pomislila neka radi što hoće samo da ne pijančuje, a možda i nije imala previše razumijevanja za uzdržavanje budućeg pisca. Bilo kako bilo neki urednici kasnije će kazati da se Pollock vrlo ozbiljno uhvatio ne samo rada na pričama, već i na golom opismenjavanju.
I tu počinje Pollockov novi život, u literaturi. Ono što je nalikovalo zamornoj sredovječnoj krizi završilo je kao neočekivani književni uspjeh. Pollock je brzo prepoznat, dobio je stipendiju na sveučilištu Ohio, a onda mu je i poznati izdavač Doublesday isplatio i predujam za knjigu. Zbirka "Knockemstiff" izašla je 2008., Pollock je na promotivnu turneju krenuo sa Chuckom Palahniukom, a kritičari su knjigu opisivali kao susret "Harmony Korinea i Raymonda Carvera"... Kod Doublesdaya je Pollock 2011. objavio i roman "U vječnoj borbi sa sotonom" (The Devil All the Time), a njegova slava se proširila i na Evropu, gdje je ugledni francuski časopis Lire novi Pollockov literarni uradak proglasio roman godine.
Pollock reproducira ideal "divljeg", "samoniklog" književnika. Umjesto u knjižnicama on se inspiracijama napajao na skrovitom gorskom izvoru. Umjesto na sveučilištima on je književnost živio među neukim, nasilnim i pokvarenim pukom.
Smješten u ruralnim dijelovima južnog Ohia, Zapadne Virginije i Floride (spominje se i Gayov Hochenwald), u razdoblju od četrdesetih pa do šezdesetih, roman prati tri narativne linije. U središtu je sin traumatiziranog veterana iz Drugog svjetskog rata, čija majka u agoniji umire od raka, nakon čega otac počini samoubojstvo. Tu je i par serijskih ubojica, muškarac i žena koji krstare cestama, zavode stopere, a zatim ih fotografiraju i ubijaju. Treća narativna linija prati propovjednika u pratnji invalida homoseksualca, u bijegu od zakona jer je propovjednik ubio ženu nakon što je sanjao da mu je Bog dao moć da oživi mrtve.
Već i iz ovog krokija može se naslutiti literarni teren Donalda Ray Pollocka. Uz brutalno nasilje, patološku seksualnost i religiozno ludilo veže se odrednica "južnjačke gotike", a kao reference spominju se Cormac McCarthy, William Faulkner i Flannery O'Connor. Od niske ovih imena u američkoj književnoj kritici nema veće počasti. Bivši zaposlenik tvornice papira i liječeni ovisnik prešao je dalek put – a da se čitavo vrijeme nije ni maknuo iz mjesta gdje je odrastao. Svojom pojavom Pollock reproducira ideal "divljeg", "samoniklog" književnika. Umjesto u knjižnicama on se inspiracijama napajao na skrovitom gorskom izvoru. Umjesto na sveučilištima on je književnost živio među neukim, nasilnim i pokvarenim pukom.
Posrijedi je dakle mit o piscu "bez pedigrea" iz neke od Boga zaboravljene atavističke nedođije. Taj mit u pravilu prati literarna mitomanija zabačenog rodnog kraja; u ovom slučaju izlivena iz standardnih američkih literarnih modela i definirana specifičnom "kulturom nasilja". Sve je to uočljivo kod Pollocka i više no što bi bilo poželjno. Ali još je uočljiviji njegov izvanredni talent. Pollock voli zaskočiti čitatelja brutalnim nasiljem, svakojakim perverzijama, koje predstavlja kao svjedočanstvo nagonskog života "iz prve ruke". Međutim, najbolji je kada je podigran; kada propovjednik zatravljuje pastvu visoko uzdignutom limenom kutijicom duhana, jedinim predmetom koji je imao uz sebe kada se rudnik urušio, kao da je riječ o križu kojim se preobraćuju pogani; ili neki slični detalji, usput spomenuti, koji ne pokušavaju udariti čitatelja u glavu, već mu prije pustiti mravce pod kožu.
Zapravo, David Ray Pollock je literarno mnogo kompleksnija i zanimljivija pojava nego što se to na prvi pogled čini. Njegova literatura nema širinu i teško da će se razvijati izvan već formiranih obrazaca. Ali koliko god da je tu riječ o ograničenom polju Pollock je duboko zarinuo svoj literarni plug i iza sebe ostavlja sasvim dukobu brazdu.
U vječnoj borbi sa sotonom
- Prijevod: Marko Kovačić
- Naklada OceanMore 06/2015.
- 240 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789533320281
U romanu "U vječnoj borbi sa sotonom" Donald Ray Pollock je stvorio mračni portret ljudske prirode, u njemu se pojavljuje se galerija čudnovatih, ali i čudovišnih likova koja obilježava ruralnu Ameriku pedesetih godina 20. stoljeća.