Frode Grytten : Zapalite kuću
Zapalite kuću
Književnost i muzika često se miluju ili pozivaju jedna na drugu; swing kod Fitzgeralda u kontekstu razuzdanih dvadesetih, tečnost bebopa kod Kerouaca, općenito razigranost džeza kod Borisa Viana ili rokenrol i pank kod Kvorumaša kao iskaz anarhoidnosti i odmetništva.
Slično je s norveškim autorom Frode Gryttenom. Popularna muzika je u velikoj mjeri ugrađena u tkivo njegove proze, kod zbirke kratkih priča "Pjesma košnice“ to su eksplicitne reference na The Smiths, Leonarda Cohena itd, a kod romana "Zapalite kuću“ to je još eksplicitnije. Naime, "Zapalite kuću“ roman je o jednom od najznačajnijih bendova na svijetu (skromno mišljenje potpisnika ovih redova je da je riječ o najznačajnijem), o bendu kojem je prišivena titula "jedinog benda koji je bitan“. Riječ je o The Clash, britanskim pankerima (iako je njihova muzika mnogo više od panka i pomodarstva koje ga je u konačnici dokrajčilo) koji su svojim pristupom, svojom strašću, svojom žestinom i svojim uradi sam pristupom utjecali na čitave generacije.
Generacije čega? Glazbenika, pisaca? Ne, jednostavno čitave generacije. Naslov je možda zbunjujuć jer se poziva na pjesmu Talking Headsa, ali bricolage je postupak usko povezan s pankom, pa koga briga?
"Zapalite kuću“ roman je o jednom od najznačajnijih bendova na svijetu (skromno mišljenje potpisnika ovih redova je da je riječ o najznačajnijem), o bendu kojem je prišivena titula "jedinog benda koji je bitan“.
Sobe uz more
Medvjed koji teče
"Zapalite kuću“ (načelno) prati bend 1981. u New Yorku, nakon izdavanja kontroverznog trostrukog albuma "Sandinista!“ i zapravo na vrhuncu slave. Dakle, riječ je o nekoj vrsti biografije, a ne romanu? Ne, riječ je o romanu s biografskim elementima (vidi se da je Grytten temeljito istražio ne samo koncerte benda u New Yorku, nego i njihovu garderobu te međuljudske odnose), dakle nekoj vrsti hibrida. Roman je strukturno podijeljen u pet dijelova, četiri koji prate Joea Strummera, Micka Jonesa, Paula Simonona i Toppera Headona te zadnji dio kao neka vrsta zaključka, svojevrsnog stišavanja feedbacka.
Svaki je dio pisan nešto drugačijim stilom, iako svaki dio krasi prepoznatljiva mekoća, fluidnost i poetičnost Frode Gryttena, tako da je dio o Joeu najpankerskiji, prepun kratkih rečenica koje se poput rafala rifova urezuju u mali mozak, dio o Micku Jonesu je naivno napisana, iz perspektive momka koji više od svega želi slavu i postati dio vječnosti, dio posvećen Paulu je nabijen emocijama i najviše se oslanja na feeling (kao što basistima uostalom i priliči), a dio o Topperu, bubnjaru-narkomanu čija je ovisnost na neki način dovela do raspada benda, predvidivo je turoban ali ne i suviše mučan za čitanje.
Najviše je fascinantno koliko je pažnje (a očito i vremena) autor posvetio proučavanju benda, od sitnica poput garderobe do odnosa članova benda koji variraju od mržnje do bratske ljubavi. Svaka Strummerova misao i rečenice, svaka izjava koju bend kaže zvuči u potpunosti autohtono i točno kao nešto što bi oni tih godina zaista i rekli. I upravo je zbog te kombinacije Gryttenovog lirskog stila i njegove posvećenosti te temeljitog istraživanja roman toliko srcedrapajuć, čak i čitatelju koji nije zaljubljenik u bend.
Dokumentarci jesu itekako u stanju prenijeti informaciju o raspadu benda, dobri dokumentarci će prenijet i emociju, ali prednost romana je naglasak na emociji, tako da će vas cijela priča znatno više "rasturiti“ od bilo kojeg dokumentarca.
"Zapalite kuću“ kratka je knjiga, pitka je i čita se brzo, poput svakog dobrog pank albuma, a poput albuma Clashovaca, sastavljena je od raznorodnih stilova koji maestralno čine jednu predivnu i pamtljivu cjelinu. Čitati glasno!
Zapalite kuću
- Prijevod: Željka Černok
- Disput, Hrvatsko filološko društvo 04/2015.
- 164 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532602371
Roman o britanskoj punk-grupi The Clash, jednoj od najvažnijih glazbenih pojava 70-ih i 80-ih godina i energičnom sastojku pokreta koji je uzdrmao planetu na početku posljednje trećine prošloga stoljeća.