Engleski snovi / Povijest punka
Koncem protekle godine trideseta obljetnica punka u nas je obilježena i hrvatskim prijevodom dviju knjiga o Sex Pistolsima i punku, «Pretty Vacant: Povijest punka» Phila Strongmana, a potom i «Engleskih snova» Jona Savagea.
Snovi Johnnyja Rottena
«Engleski snovi» Jona Savagea već petnaestak godina opravdano slove za jednu od dvije-tri najznačajnije knjige o punku. Posrijedi je obimna, iscrpna, detaljna, nevjerojatno fascinantna i inteligentna analiza karijere Sex Pistolsa, punka, pop-glazbe i pop-kulture, socio-ekonomsko-političkih odnosa i cjelokupnog britanskog društva 70-ih godina, uz podjednako stručne i interesantne izlete u historiografiju američkog proto-punka i tamošnje pop-kulture 70-ih, te kvalitetnu opservaciju značaja punka za pop-glazbu, muzičku industriju, pop-kulturu, medije i supkulture posljednjih trideset godina.
Savageov tour de force kojim opisuje i objašnjava genezu punka od sredine 50-ih do sredine 70-ih, od Jerry Lee Lewisa preko ranih Stonesa do Stoogesa i Ramonesa, i sav kaos koji se tada zavrtio oko Sex Pistolsa, prvo kao «eksperiment» Malcolma McLarena i Viviene Westwood, potom kao dadaistička zbrka simbola, pa ludost, lucidnost, originalnost i hrabrost Johnnyja Rottena i njegovih suboraca, a zatim i kao niz koncertnih, diskografskih i medijskih skandala, uz veliku ulogu televizije i tabloida koji su širili moralnu paniku, istodobno je sočan i silovit, ali i duboko promišljen i sveobuhvatan. Savage ne samo da detaljno opisuje sve dogodovštine oko Sex Pistolsa, nego i briljantno analizira kakve su sve posljedice, trenutne i dugotrajne, nastale na temelju kolaboracije i antagonizma između Malcolma McLarena i Johnnyja Rottena, od prvih dana 1976. do mučnog raspada 1978. godine.
Teze poput «Sex Pistols se mogu protumačiti kao posljednji izdisaj kulture mladih kao pojedinačne, ujedinjujuće sile - onog ideala šezdesetih kojg su svi uključeni u rad grupe istovremeno i mrzili i obožavali» doista su neoborive. Baš kao i Savageov zaključak: «Sve sastavnice koje su Sex Pistols iznimnim dostignućem uspjeli spojiti zajedno raspale su se te zime u čistu glazbu, supkulturu i glazbenu i industriju medija. To su repovi koji se od tada neperestano vide na nebu, zadržali su se ondje duže no što je to itko mogao zamisliti ili poželjeti».
Raspadom Pistolsa «punk je bio pobjeđen, ali i on je sam pobijedio» jer ako je «misija Sex Pistolsa bila uništiti glazbenu industriju, onda oni u tome nisu uspjeli; ali dajući joj novi život dali su bezbrojnim novim oblicima mogućnost postojanja. Kad je punk ušao u glazbenu industriju i industriju medija, njegovu viziju slobode na koncu je preplavila politika moći Nove desnice i njezini prateći susatvi vrijednosti, ali njegova originalna, vesela negacija ostaje svjetliti poput zvijezde vodilje. Povijest čine oni koji kažu «Ne», a punkerska utopijska hereza ostaje njegov dar ovome svijetu», zaključuje Savage u epohalnoj knjizi o pop-grupi i glazbenom stilu koji je transformirao pop-kulturu, ali i mnoga društva u cjelini.
Primjerice, utjecaj i posljedice punka snažno su bili vidljivi u glazbi i pop-kulturi od početka 80-ih do danas, uključivši i naš novi val koji je bio mnogo širi, dublji i značajniji unutar jugoslavenskog društva od tek još jednog glazbenog stila, pa u uspjehu Nirvane kojim je Amerika napokon «provarila» punk (što je na koncu ubilo Cobaina) te u prosedeu danas najvećih bendova poput U2, Red Hot Chili Peppersa, Green Daya, Radioheada, Foo Fightersa i Coldplaya ili najveće world music zvijezde Manu Chaoa. Klica punka mogla se uočiti i u «demonstracijama protiv djelovanja WTO-a 1999. godine, proizašlih iz temeljite kritike globalnog kapitalizma koja ima korijene u punk sastavnicama anarhije, antikonzumerizma, ujedinjenog pristupa i djelovanja» (Observer, 30. travnja 2000.).
Ekonomska, energetska, ekološka, socijalna i kriza kapitalizma kao društvenog sistema pred kojom danas stoji svijet mogla bi biti dublja nego kriza 70-ih iz koje je proizašao punk koji ne nudi odgovore na sva pitanja pred kojima se nalazimo, ali potiče na (promjenu) razmišljanja i (društvenog) djelovanja kao, još uvijek, posljednja velika i važna revolucija pop-kulture.
Lijepi i prazni
«Pretty Vacant: Povijest punka» Phila Strongmana i u inozemstvu je objavljena tek prošle godine. Novo automatski ne znači i najbolje jer «Pretty Vacant» je tek korektno prepričavanje karijere Sex Pistolsa uz usputni osvrt na društvene i pop-kulturalne okolnosti sredine 70-ih godina, The Clash, druge bitnije pulene britanskog punka 70-ih, pretpovijest žanra i američku konkurenciju na čelu s Ramonesima.
Jednostavno pisana i lako čitljiva Strongmanova knjiga o Pistolsima i punku ipak nema težinu, stručnost, značaj ili dokumentarnost knjiga o punku i post-punku koje autor navodi u bibliografiji poput «Lipstick Traces» Greila Marcusa, «Please Kill Me... The Uncensored Oral History Of Punk»Legsa McNeilla i Gillian McCain, «Rip It Up And Start Again» Simona Reynoldsa i «Engleskih snova» Jona Savagea čiji trag djelomice slijedi.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )