Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 30.05.2016.

Hassan Blasim : Irački Krist i druge priče

Hassan Blasim: Irački Krist i druge priče

Irački Krist Blasim Hassan

Suvišno je nadugo i naširoko pisati o tome u kakvom se to svijetu nalazimo. Financijska kriza, izbjeglička kriza, vlade i režimi padaju, fundamentalisti svih vrsta međusobno se kolju, glave se kotrljaju sa i prema svakoj strani svijeta. Nitko nije izuzet, patnja je uglavnom univerzalna; u nekim slučajevima iznimna patnja, u drugim patnja vulgaris. Patnja koja se proteže kroz stoljeća i milenije. Normalno je, dakle, da se trauma nastala u takvom kontekstu prenese i na književno tkivo.

Sva maloprije spomenuta patnja uvijek je bila podobna (ma koliko cinično to zvučalo) za književnost, a u posljednjih se nekoliko desetljeća javio ogroman interes za književnost koja ne spada u Zapadni krug. Riječ je o piscima iz redova potlačenih naroda, o autorima iz zemalja Trećeg svijeta koji su oku Zapada skretali pažnju na nešto što zapadnjaci na vijestima ili u novinskim člancima nisu uspjeli vidjeti.

Problem, kao i sa svime, nastaje kad izdavači "prokljuve" trend i krenu izdavati bilo što s takvim (tragičnim) predznakom, bez obzira na kvalitetu teksta. Onda dobijemo desetke Zapadnog oku ugodnih, ali loše napisanih sentimentalnih priča i još toliko filmova. "Za vas je važan samo užas" piše Hassan Blasim, irački režiser i književni autor (piše na arapskom, trenutno živi u Finskoj), i u pravu je.

"Irački Krist i druge priče" nije "limunadica", već zbirka mračnih, morbidnih, grotesknih, ali i predivno ludih, magičnih te odličnih i lirsko napisanih priča o Bliskom istoku, točnije o ljudima s Bliskog istoka koji samo nastoje preživjeti i voditi dostojanstvene živote. Ti životi opisani su minimalnom dozom patetike i ljigavosti, ali maksimalnom dozom autentičnosti i nevjerojatnom žestinom. Slično kao Zoran Malkoč u svojoj zaista fenomenalnoj, jednako mračnoj i ludoj zbirci priča "Groblje manjih careva".

Sintagma koju bih vezao uz "Iračkog Krista" bila bi čudesno ili čudnovato lijepa zbirka koju je, unatoč toj čudnovatoj ljepoti, mučno čitati. Protagonisti priča su imigranti, vojnici, plaćene ubojice, ljudi pomaknute svijesti, a često i mrtvaci ili mitološka bića karakteristična za bliskoistočno podneblje poput džinova (koji su usto u toj konkretnoj priči i ljudožderi). Sve se priče na neki način bave smrću, moglo bi se reći da su joj na neki način zapravo i posvećene. Trauma smrti, rata i destrukcije i kako se nositi njome (ako je to uopće moguće) jedna je od tematskih preokupacija "Iračkog Krista“, a obrađena je bez imalo senzacionalizma.

Protagonisti priča su imigranti, vojnici, plaćene ubojice, ljudi pomaknute svijesti, a često i mrtvaci ili mitološka bića karakteristična za bliskoistočno podneblje poput džinova (koji su usto u toj konkretnoj priči i ljudožderi).

Blasima je stilski iznimno teško smjestiti unutar žanrovskih, ali i književno-kulturoloških okvira. Njegova je književnost svakako orijentalna, tome svjedoči tehnika oponašanja oralne književnosti (i direktnog obraćanja čitatelju) za kojom često poseže, ali i reference na arapsku mitologiju kao i kanonska djela arapske književnosti (jedna se priča zove "Tisuću i jedan nož").

Svejedno, bilo bi iznimno reduktivno Blasima navoditi kao baštinika bliskoistočne književnosti. Autor se itekako oslanja (i oduševljava) na latinoameričku tradiciju; naročito na erudiciju Borgesa te Cortázarov ludizam i posezanje za nadrealnim i magijskim. Tu je i kafkanskijanska tjeskoba, dezorijentiranost, fantazmagoričnost, ali i crni, iznimno crni humor.

Upravo taj otklon stvarnosti tj. posezanje za fantastičnim i čudnim  ukazuje na nemogućnost da se stvarnost, a samim time i sve opisane traume, pravilno procesiraju. U već spomenutoj priči "Tisuću i jedan nož" skupina ljudi je u stanju učiniti da noževi nestanu, a njihova suradnica da se nanovo pojave. Kod priče "Vojne novine" riječ je u uredniku kulturne rubrike koji objavljuje ratne priče. Jednom mu prilikom dođe bilježnica s fronte ispisana nevjerojatno lijepom ratnom pričom. On objavi priče pod svojim imenom kad čuje da je vojnik koji je slao bilježnice poginuo na fronti. Bilježnice mu svejedno i dalje pristižu, svaka s pričom ljepšom od prijašnje.

Čak i ako priča krene s određenom dozom optimizma i ljepote, kao u priči "Križaljka" gdje pripovjedač kaže: "U stara dobra vremena, dok su nam oči bile kao povećala, mjesec je bio div koji se uzdiže iznad krovova, a mi smo ga htjeli razbiti kamenom. U to vrijeme Marvan i ja bili smo kao jedna duša. Jedne jesenske večeri zapalili smo vatru u bačvi smeća i zakleli se jedan drugomu na odanost. Često smo se igrali, smišljali vlastite tajne i iz čudnovatosti svijeta oko nas sagradili vlastiti", uvijek se pojavi nekakav zaokret i priča završi eksplozijom, u dimu i prašini.

"Svaki čovjek ima pjesničku dužnost i ljudsku dužnost", a Blasim je ovim pričama ispunio obje. "Irački krist i druge priče" je zbirka koja će vas izmučiti, ali koju zbog njezine okrutne ljepote nećete moći prestati čitati.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Hassan Blasim

Irački Krist : I druge priče

  • Prijevod: Mihaela Velina
  • Fraktura 06/2016.
  • 176 str., tvrdi uvez s ovitkom
  • ISBN 9789532667783
  • Cijena 129.00 kn

Vojnici i teroristi, taoci i bombaši samoubojice, progna­nici i vjerski fanatici, ali i proroci, luđaci, anđeli i džini, duhovi i čarobnjaci – svi oni utkani su u dojmljivu fresku Iraka što je pred čitateljem osvjetljavaju eksplo­zije sjajnih priča Hassana Blasima.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –