Ivan Jozić : Muška svinja

Ivan Jozić: Muška svinja

Muška svinja Jozić Ivan

Na nedavnoj promociji knjige "Muška svinja" Ivana Jozića pomalo suludi moment nastupio je kada se red za autorovu posvetu nije smanjivao kojih dvadesetak-tridesetak minuta; štoviše, on se produljivao. Je li do PR-a, Jozićeve karizme, naslova zbirke, nije važno, ali rijetko se kada toliki hype diže oko nečijeg književnog prvijenca. Autor je šest godina radio na rukopisu, očito pažljivo bruseći jezik i pazeći da ne bude nikakvih redundancija. To mu je i pošlo za rukom.

Naslov "Muška svinja" i podnaslov "I dvadeset očajno ljubavnih" (parafraza Nerude) nam pružaju sasvim dobar okvir i daju naslutiti o čemu se ovdje točno radi. Surovost i poetičnost, grubost i romantika, cinizam i naivni idealizam, humor i patnja sudaraju se u Jozićevim prozama i tvore jednu pitku, ali nipošto banalnu cjelinu.

Već od otvarajućeg paragrafa u kojem autor poseže za slikama poput "Ovdje na istoku noć se rađa iz zjenice zime, srca taksista ili nečeg podjednako ledenog" ili "Nebo izgleda kao kameni svod i, možda griješim, ali oblaci su ovdje da ostanu, nema tu prolazne naoblake, proljetnog pljuska, žege; grad je stiješnjen sivilom s vrha, sabit u beton, utjeran u sebe", jasno je da je riječ o mladom ali itekako ozbiljnom autoru. Meke, poetske slike fino kombinira prljavim realizmom, isto kao što u pojedinim pričama svojim protagonistima izmiče tlo pod nogama, šalta ih iz stvarnosti u nadrealno (ponekad i fantazmagorično). Svakih nekoliko priča Jozić posegne za kakvim lirskim, pomalo patetičnim (bez negativnih konotacija u ovom slučaju) fragmentom koji služi kao svojevrstan intermezzo tj. isječak iz nečije intime.

Ljubav i sve nuspojave vezane uz nju nisu jedina autorova tematska preokupacija, u crnohumornoj priči "Senzacija" dotiče se (očito) senzacionalizma i eksploatacije, čak i komodifikacije tragičnog i morbidnog, ali takve su priče svakako više iznimka nego pravilo. Osim ljubavi, humora, nadrealizma (fantazmagorije) i morbidnosti, Jozić ponekad poseže i za blagom metatekstualnosti pa ćemo u jednoj priči naići na završnu rečenicu koja glasi: "Rekao mi je: pisac si, pa izmisli bolji kraj" ili pitanja koje romantični interes postavlja u zadnjoj priči: "Ovo neće biti u knjizi?"; takvi momenti mame blagi osmijeh na lice.

Unatoč tim blagim izletima u postmodernizam "Muška svinja" je konvencionalna zbirka priča. Ne mislim pritom da je generična nego da u prvi plan nisu stavljena kojekakva formalna ili strukturna rješenja ili književna sredstva, već stil i jezik koji je iznimno dotjeran i precizan, bez suvišnih riječi i nezgrapnih konstrukcija. U nekoliko instanci toliko inzistiranje na stilu djeluje plastično i pomalo patvoreno, ali to možemo ipak pripisati autorovom očitom perfekcionizmu (ipak je zbirka nastajala dulje od pola desetljeća). Ponekad je u redu ostaviti nebrušene dijelove, nekoliko nesavršenosti, ako ništa jer djeluje humanije i opuštenije (a nije da je autor ovdje u nekoj vrsti kreativnog grča).

"Ovaj je Bukowski zaljubljen", rekla je Korana Serdarević, spisateljica i jedna od govornica na Jozićevoj promociji (uz urednika Romana Simića Bodrožića), i u pravu je. Ispod tobožnjeg mačizma (zapravo autoironije) krije se, kao i uvijek, nevjerojatna ranjivost i gotovo pa očajnička potreba za ljubavlju.

Na kraju se postavlja pitanje je li riječ o dvadeset očajno ljubavnih ili dvadeset očajnih i ljubavnih. U svakome slučaju, Ivan Jozić izbacio je vrlo dobru prvu zbirku. Samo da sljedeću ne piše toliko dugo.

Ivan Jozić

Muška svinja : I dvadeset očajno ljubavnih

• Fraktura 03/2016.
• 160 str., tvrdi uvez s ovitkom
• ISBN 9789532667066

Parafrazirajući naslov slavne Nerudine zbirke, Ivan Jozić već nam u početku nudi koordinate svijeta u koji nas poziva – humor, književnost i pripadajuće joj dijaloge, te najavu da ćemo čuti ponešto i o odnosima između spolova, predrasudama o njihovoj (ne)moći, o ulogama koje smo u ljubavničkom odnosu skloni umišljati, prepoznavati ili zauzimati.