Roberto Bolano : 2666

Kao prvo, "2666" je fascinantan predmet. Književni meisterwerk Roberta Bolana kriptičnog naslova izgleda poput ugaonog kamena, i tako se njegova težina osjeća u rukama. U hrvatskom izdanju V&R-a "2666" je masivna knjiga od 1070 velikih stranica i svojih kilogram i pol, izvanrednog omota s golemim, krvavo crvenim brojkama, i halucinantnom simbolističkom slikom "Jupiter i Semela" (1894.-95.), ulja na platnu francuskog slikara Gustavea Moreaua, kao ilustracijom na ovitku knjige. "2666" jednostavno izgleda kao Roman; Knjiga. Roman kao impresivni obrtnički proizvod. Roman kao predmet koji izaziva divljenje i strahopoštovanje.

Kao drugo, "2666" je roman na kojem je Bolano radio posljednjih pet godina svog života, umirući od ciroze jetre, najvjerojatnije uzrokovane lošim alkoholom i lošim drogama. "2666" je Bolanov literarni testament; posljednji zapis. Zbog rada na rukopisu čileansko-meksičko-španjolski pisac je odgodio transplataciju jetre. Zdravlje je bilo važno samo koliko je bio važan rukopis. Jetra je bila samo sredstvo za pisanje romana. "2666" je bio sredstvo Bolanova preživljavanja. Ali i sredstvo za preživljavanje njegove obitelji kada ga više ne bude.

Do tada nemaran i loš u poslovima i zarađivanju, Bolano je obitelji preporučio da "2666" objave kao pet zasebnih knjiga: Knjigu o kritičarima, roman o četvero evropskih akademika koji su život posvetili izučavanju djela misterioznog njemačkog pisca Benna von Archimboldija; Knjigu o Amalfitanu, roman o psihički nestabilnom profesoru filozofije i njegovoj kćeri u meksičkom pograničnom gradu: Knjiga o Fateu, roman o crnom novinaru iz Harlema; Knjigu o zločinima, roman o masovnim ubojstvima žena u meksičkoj Santa Teresi (alias Ciudad Juarezu); i naposljetku, Knjigu o Archimboldiju, kojom se labavo povezuju prethodni romani.

Obitelj je odlučila "2666" objaviti onako kako ju je Bolano prvotno i zamislio. Roman je izašao 2004., godinu nakon piščeve smrti. Stojeći danas pred nama i kao fascinantan književni predmet, i kao Bolanov nadgrobni spomenik.

Kao treće, za Bolana je više bilo - više. Kratke pripovjetke su "vježbanje mačevanja", veliki romani su "prave bitke... gdje ima krvi i smrtnih i kužnih rana." No više često uključuje i ozbiljne viškove.

Kao četvrto, kad govorimo o "2666" prije svega govorimo o Knjizi o zločinima.

Kao peto, "2666" je knjiga najgroznijeg serijskog zločina XX stoljeća. Prema nekim procjenama između 1993. i 2003. u Ciudad Juarezu je na različite brutalne načine ubijene preko 4000 žena, a 400 ih se vodi kao nestale. Ubijane su mahom djevojčice, od deset godina pa naviše, i mlađe žene u dvadesetima i tridesetima. Žrtve su većinom bile radnice u lokalnim maquiladorama, tvornicama u slobodnoj trgovačkoj zoni na sjeveru Meksika, u vlasništvu stranog kapitala, a u kojima mahom rade Meksikanke. No zbog širine masakra među žrtvama je bilo i školarki, prostituki, konobarica, djevojaka iz bogatijih obitelji, pa čak i Amerikanki.

Kao šesto, "2666" je knjiga "ginocida", "feminocida". XX stojeće je bilo stoljeće genocida, ali i stoljeće serijskih ubojica žena.

Stoljeća najčešće ne započinju svojim kalendarskim datumom. U pravom smislu ona započinju s događajem koji ih povijesno određuje. XXI stoljeće nije počelo 1.1. 2000. godine, već najvjerojatnije jedanaest godina ranije, padom Berlinskog zida, ili možda 11. rujna 2001. No o tome je još uvijek prerano govoriti. S XX stoljećem slika je jasnija. Premda tu postoji više datuma.

Neki početkom dvadesetog stoljeća smatraju ulazak Amerike 1917. godine u I svjetski rat, čime je počelo stoljeće američke dominacije. Drugi početak stoljeća vide u 1905. godini, začetku globalne civilizacije, kada je Japan u pomorskoj bitki pobjedio carsku Rusiju kao prva nevropska zemlja koja je porazila jednu evropsku silu. Komunisti su početak stoljeća vidjeli u Oktobarskoj revoluciji. Danas se ozbiljnim datumom čini i 15. V 1912., noć potonuća Titanica, kojim je počelo stoljeće tehnoloških katastrofa i ekološkog zagađenja, a neki početak stoljeća vide u londonskom Whitechapelu i prvoj zabilježenoj žrtvi Jacka Trbosjeka.   

Žene su se i prije masovno ubijale, tradicionalno tvoreći jednu od najugroženijih manjina ljudskih zajednica. XX stoljeće je taj kontinuirani masakar izvuklo iz mraka patrijarhalnog društva, i stavilo ga pod svjetla masovnih medija i popularne kulture. Za Bolana, nekadašnje društvo je bilo "malo". "U 17. stoljeću, primjerice, na svakom putovanju broda natovarena crnim robovima umrlo bi barem dvadeset posto robe, odnosno obojenih ljudi koji su se prevozili kako bi bili prodani, recimo, u Virdžiniji. I to nikog nije diralo niti je izlazilo u velikim naslovima niti je itko tražio da objese kapetana broda koji ih je prevozio." No XX stoljeće je postalo "veliko" za žene. Mrtva žena je postala vijest. Još više, serijski ubojica je postao medijski privlačno-odbojna figura muškog predatora.

Kao sedmo, "2666" je knjiga o ubojstvima radnica Trećeg svijeta. Pogranični meksički grad je grad s najnižom stopom nezaposlenosi u Meksiku. Djevojke i žene koje su dolazile raditi u maquiladore, najčešće nisu imale nikog svog. Bile su usamljene i zato odlične žrtve. Rad u niskoplaćenim tvornicama činio ih je anonimnom, dislociranom masom. Kada bi nestale nitko ih ne bi tražio. Kada bi njihova tijela bila pronađena nitko ih nije prepoznavao. Među žrtvama je čak pronađena i 10-godišnja djevojčica koju nitko nije tražio, niti ju je itko prepoznao.

Kao osmo, "2666" je knjiga o disfunkcionalnom društvu, razorenom kriminalom, korupcijom i patrijarhalnom mržnjom prema ženama. Novac stvoren trgovinom drogom postaje mjera svega, a žena samo jeftina roba. U tvornicama žene su jeftina radna snaga, u zajednici one su - prostitutke, striptizete, sluškinje, objekti seksualnog pražnjenja. Njihova vrijednost je beznačajna, vezana tek uz prihod koje mogu stvoriti.

Kao deveto, "2666" je knjiga o industriji snuffa, autentičnim snimkama silovanja, mučenja i ubojstava žena. Iza masovnih otmica i ubojstava žena najvjerojatnije su stajala industrija snuffa, temeljena na neograničenoj količini mladih žena u slobodnoj trgovačkoj zoni, kriminalnoj infrastrukturi narko-kartela, te korumpiranim državnim institucijama.

Kao deseto, "2666" je knjiga o muškoj libidinoznoj agresiji. Bolano prepričava razgovor policajaca o silovanju na "dva načina", "tri načina", "četiri načina", "pet načina" i "šest načina"; no zbog sarkastičnosti bolje je izostaviti bilo kakva daljnja objašnjenja.

Kao jedanaesto, "2666" je knjiga iz koje proizlazi potencijalna nužnost stvaranja generacija muških kastrata. Riječ je naravno o teškom kršenju ljudskih prava, ali i najjednostavnijoj prevenciji zločina - ako funkcionira s volovima i konjima kastratima, funkcioniralo bi i s mužjakom čovjeka.

 
Roberto Bolano: "2666"
Preveli Simona Delić, Tatjana Tarbuk, Tamara Horvat Kanjera i Dinko Telećan

Vuković & Runjić, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )