Edo Popović : Poslije Leipziga

U posljednja tri mjeseca o mojim njemačkim izdavačima i prijevodima dvaju mojih romana bilo je rečeno dosta poganih gluposti, pri čemu su prednjačili Miljenko Jergović, Nenad Popović i Tomislav Čadež. Ovdje ću ukazati na nekoliko najblesavijih stvari koje je izrekao spomenuti trojac, a Moderna vremena Info smatram pravim mjestom za ovu usputnu reakciju jer mi: 

     a) ne pada na pamet ulaziti u polemiku s tim tipovima     
     b) uopće nije stalo do pažnje šire javnosti.

Ovaj prostor, dakle, osigurat će mi pažnju onog dijela kulturne javnosti do kojeg držim, i gdje spada i većina mojih čitatelja.

Prije svega, moj njemački izdavač Voland&Quist mala je, nezavisna nakladnička kuća, profilirana za suvremenu urbanu književnost. Osnovana je prije četiri godine. Prvi naslovi bili su im zbornici slam poezije, a do danas su objavili dvadesetak proznih naslova, romana i zbirki priča uglavnom pisaca berlinskog urbanog kruga. Zaštitni znak im je CD koji objavljuju uz svaku knjigu.

S njima me je povezala literarna agentica Christine Koschmieder (bio sam joj prvi klijent s ovih prostora, dok ona danas zastupa desetak pisaca iz ex Jugoslavije), a njemačkim prijevodom romana „Izlaz Zagreb jug" V&Q započeli su ediciju Sonar gdje su (i na moju preporuku) objavljeni prijevodi priča Romana Simića i Olje Savičević-Ivančević, te prijevod mojeg romana „Oči" (njemački naslov „Kalda").
 
V&Q u veljači 2009. godine objavit će prijevod moje trilogije „Igrači", a u rujnu prijevod „Ponoćnog boogija". Njihova namjera da objave sva moja djela razlogom je što sam zasad otklonio ponude dvaju velikih izdavačkih kuća koje su uslijedile nakon lanjskog uspjeha „Izlaza Zagreb jug" (dva izdanja i dvadesetak pozitivnih kritika), a ponude su isti nakladnici ove godine ponovili u Leipzigu mojoj prevoditeljici Alidi Bremer. Dogovorili smo se susresti s njima u travnju u Münchenu gdje ćemo razgovarati o mogućoj suradnji.

I dok trojac s početka teksta ne trepnuvši omalovažava Voland&Quist i druge nezavisne izdavače, u njemačkim književnim i nakladničkim krugovima nikome to ne bi palo na pamet učiniti. Kad sam lani urednicu Spiegel Onlinea, koja je radila intervju sa mnom, upitao kako je došla do mojeg romana, iznenađeno me je pogledala i rekla da ona naročito pažljivo motri što rade nezavisni izdavači. Ovdje se, rekla je, dobro znade da male, nezavisne izdavačke kuće otkrivaju nova imena, nove trendove, poslije čega im „veliki" obično kradu pisce i ideje, ili ih naprosto kupe.

Pritom nitko od trojca nije spomenuo da je Jergovićev njemački izdavač također mala kuća, s dužim stažom od mojih izdavača, doduše, ali dok se moji izdavači bave isključivo literaturom, Jergovićev izdavač zarađuje na knjigama o mačkama, pa se tako prijevod njegovih „Dveri od oraha" u Leipzigu kočio iznad „Velikog leksikona mačaka" i slične literature. Ovo, naravno, ne spominjem kako bih omalovažio izdavača, već kao stanje stvari. (Uostalom, od svih hrvatskih pisaca, jedino Slavenka Drakulić i Igor Štiks imaju velike, ali stvarno velike izdavače.)

Unatoč svemu, Voland&Quistu i mojim romanima ide posve dobro. Roman „Kalda" nastavlja tamo gdje je „Izlaz Zagreb jug" stao. U distribuciju je otišao neposredno prije sajma u Leipzigu, i već je dobio četiri velike, pozitivne recenzije - u dnevnim novinama Tagesspiegel, u tjedniku Freitag, na web stranici Televizije ARTE, na Radio MDR, a tjednik Der Spiegel najavio je za travanj veliki tekst o romanu.

Fond za marketing V&Q i njihov utjecaj na medijske kuće nije bog zna kako velik, no svejedno su mi organizirali dvadesetminutni intervju na Radio MDR, plus pojavljivanje na TV MDR u udarnom terminu, i kao vrhunac - jednosatni nastup na „Crvenoj sofi" (zajebantskom pandanu „Plave sofe") koji je išao uživo na Radio Mephistu, leipziškoj  Stojedinici.

Govorim ovo potpuno svjestan opasnosti da se sve protumači kao samohvala, no nisam pretjerano zabrinut zbog toga. Činim ovo, velim, zbog svojih čitatelja i kruga ljudi kojima je još uvijek stalo do činjenica.