Adrian P. Kezele : Ljubav - više nije previše
"Voli mnogo, jer u tome leži snaga. Tko god voli mnogo, djeluje više i postiže više. Ono što je učinjeno s ljubavlju, dobro je učinjeno!" Iako će se s riječima Vincenta Van Gogha citiranim na početku knjige "Ljubav : Više nije previše" u prvi mah složiti gotovo svatko, primijeni li ih se na konkretne ljubavne odnose situacija će se po svoj prilici drastično promijeniti.
Ljubav koju istodobno gajimo prema više osoba, ujedno i žarišna tema ovog izazovnog djela, općeprihvaćena je dok se pod njom podrazumijevaju njene različite "vrste", primjerice rodbinska ili prijateljska, no kad je o ljubavnim odnosima riječ zamisao o više ljubavi uglavnom će izazvati nelagodu, odbojnost pa i osudu.
Zamisao jednoljublja, ekskluzivne ljubavi koju u određenom trenutku gajimo samo prema jednom partneru duboko je ukorijenjena u našem društvu i kao takva utkana u jednu od njegovih temeljnih građevnih jedinica - instituciju braka. Od djetinjstva slušamo priče o potrazi za "onim pravim" / "onom pravom", osobom kao stvorenom za nas s kojom ćemo živjeti sretno "dok nas smrt ne rastavi". Nebrojene knjige, pjesme, filmovi i tv-serije nadahnute tim idealom hrane našu vjeru u to da nas negdje čeka srodna duša, druga polovica nas samih s kojom ćemo postati jedno biće, netko kome ćemo darovati svu svoju ljubav i tko će nam uzvratiti istom mjerom.
Pa iako je to moguće i takvi slučajevi postoje, stvari su u zbilji daleko složenije a opisani ideal često ostaje nedostižan, poglavito zato što se u ljubavnim odnosima ponekad pojavi i netko "treći". Svakodnevica nam pokazuje da takvo što nije rijetkost, a ako je suditi prema provedenim istraživanjima svaka je treća osoba "prevarila" svog partnera, bilo tako da se upustila u ljubavnu avanturu ili paralelnu vezu, bilo da je prema nekom drugom razvila osjećaje koji bi, u skladu s idealom jednoljublja, trebali biti rezervirani samo za odabranika/cu srca njena.
Raširenost te pojave otvara ne samo pitanje o tome je li čovjek po svojoj prirodi biće sklono voljenju jedne ili više osoba, jednoljublju ili višeljublju, već upozorava i na činjenicu da su društveno prihvaćeni obrasci s kojima nastojimo uskladiti svoje ljubavne odnose možda preuski, te zahtijevaju ne samo veću dozu iskrenosti, već i prilagodbu novom stanju stvari, izazovima koje donosi vrijeme u kojem živimo - vrijeme brzih promjena ispunjeno mogućnostima za ubrzani duhovni razvoj.
Naime, kao jedan od vodećih hrvatskih autora i savjetnika iz područja osobnog razvoja i duhovnosti, A. P. Kezele ljubavnim odnosima pristupa kao vrlo bitnom čimbeniku čovjekova duhovnog rasta i širenja svjesnosti. Njihova svrha nije samo zadovoljavanje osnovnih potreba za pripadanjem, sigurnošću i kontrolom, jer oni u sebi kriju nebrojene mogućnosti duhovnog razvoja pojedinca ali i društva u cjelini. Obzirom da je jedna od temeljnih značajka svakog ljudskog bića pravo na izbor, osnovno pitanje od kojeg Kezele polazi nije čovjekova urođena sklonost jednoljublju odnosno višeljublju, već pitanje svjesnog i odgovornog odabira između tih opcija, kao i način provođenja potonje u djelo.
Pritom je naglasak upravo na svjesnosti i odgovornosti, jer višeljublje kao način života nije nešto što nam se slučajno dogodi, niti nešto u što su se neodgovorne osobe uopće u stanju upustiti. Naime, višeljublje o kojem je u ovoj knjizi riječ nema nikakve veze s odnosima u kojima jedan ili oba partnera u manjoj ili većoj tajnosti "šaraju" sa strane, povremenim seksualnim susretima s drugim parovima, tzv. swinganjem, avanturama za jednu noć i sl. Višeljublje nisu odnosi koji počivaju na licemjerju, prikrivanju, laži i prijevari, nisu odnosi u kojima je netko na bilo koji način zakinut. Višeljubni odnosi su, zapravo, krajnja suprotnost ljubavnim "izletima", odnosi koji od čovjeka puno više traže ali mu, naglašava autor, nerijetko mogu i puno više pružiti.
Dakako, koliko god spomenuti "izleti" nisu nepoznanica, većini će čudno zvučati i sama pomisao na to da se njihov "pravi" i, što nije nimalo beznačajno, "javni" ljubavni odnos proteže na više od dvije osobe, pogotovo uzme li se u obzir da iskrenost prema svima uključenima čini temelj takvog odnosa. U prvi mah cijela priča može zvučati čudno, kao nešto što se javlja sporadično i tek u iznimno rijetkim slučajevima, no spoznaje koje je autor stekao kao osobni savjetnik desetak tisuća osoba tijekom više od 20 godina rada govore suprotno.
Ljudima se takve stvari događaju, skloni su voljeti više osoba istodobno daleko više no što su to voljni priznati, pogotovo javno i iskreno, što je jedno od važnih pitanja kojima se bavi ova knjiga. Da ne bi bilo zabune, ni na jednoj se njenoj stranici višeljublje ne promiče kao bolji ili napredniji izbor, postavlja ga se jednostavno kao izbor koji, jednako kao i jednoljublje, postoji i za koji se neki među nama mogu odlučiti, izbor za koji imaju slobodu izbora. Izbor koji sa sobom nosi brojne izazove i odgovornosti.
Jer, višeljublje nije "šaranje i varanje" već spremnost na više ljubavi, iskrenosti, pažnje, razumijevanja i napose odgovornosti prema uključenim partnerima. Pojednostavljeno, sve ono što sa sobom nosi "klasičan" ljubavni odnos jedan na jedan, u višeljublju je uvećano. Ono je, napomenimo još jednom, model potpuno suprotan paralelnim tajnim vezama. Ono je vrsta odnosa u kojoj valja savladati najvećeg neprijatelja ljubavi - ljubomoru, te osjetiti njenu suprotnost - ljuboživu, pokazatelj razvoja svijesti i osjećaj koji cvjeta kad se voli više.
Obzirom da se bavi nečim što postoji oko nas ali o čemu se "ne govori", ovu knjigu netko može doživjeti kao provokativnu, no njena je najveća provokativnost u tome što iskreno progovara o nečemu što postoji oko nas, možda i u nama samima. Iako podosta govori o višeljublju, ona ponajviše govori o ljubavi samoj, pruža duboke uvide u to što ona zapravo jest, opisuje njenu usku vezu s osobnim razvojem te načine na koji se različite vrste ljubavi javljaju aktivacijom šest tjelesnih omotača i propuštanjem kroz njihovih sedam spojnih žarišta, često zvanih čakre.
Sjajno kombinirajući primjere iz svakodnevnog života i duhovne spoznaje, "Ljubav : Više nije previše" prilično dobro uspijeva objasniti sam fenomen ljubavi, načine i razloge zbog kojih se javlja te, naročito, njenu ulogu kao učiteljice na putu osobnog razvoja. Iako daje praktične naputke za funkcioniranje višeljubnih odnosa kao i test provjere da li je čitatelj za nešto takvo spreman, ona u biti ne favorizira ni jednoljublje ni višeljublje - o potonjem progovara na način o kojem se to prije nije i upravo zato što se o tome šutjelo, za prvo pruža savjete koji će mu pomoći da funkcionira bolje.
Jer iskrenost, odgovornost prema drugima i dobra komunikacija, ona su tajna formula koja pomaže ljubavi da cvjeta. I nama kao osobama da rastemo.
Adrian P. Kezele: "Ljubav : Više nije previše"
Dvostruka duga, 2010.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )