Alain de Botton : Ogledi o ljubavi
Ljubavi ima raznih. Aforizam La Rochefoucaulda kaže da se «neki ljudi nikada ne bi zaljubili da nisu čuli da postoji ljubav». S druge strane, u zajednici Manu iz Nove Gvineje, riječ za ljubav niti ne postoji.
Grcima nije smetala homoseksualnost. Krščanstvo je anatemiziralo tijelo. Romantičari su od ljubavi stvorili pagansku religiju. Hipiji – ideologiju. A stanoviti S.M. Greenfield kaže kako moderni kapitalizam održava ljubav na životu kako bi «motivirao pojedinca da zauzme svoje mjesto muža-oca ili žene-majke i zasnuje obiteljsku jezgru koja je od temeljne važnosti ne samo za reprodukciju i socijalizaciju već i za zadržavanje postojećih odnosa u raspodjeli i potrošnji roba i usluga... itd., itd.»
Ipak, možda još i čudnije od Greenfielda zvuči susret svete Tereze Avilske, utemeljiteljice Reda bosonogih karmelićanki, s anđelom. U njenom opisu ljubav i uzbuđenje poprimaju orgazmički oblik. «Anđeo je bio vrlo lijep... U rukama sam mu ugledala zlatno koplje... S njime kao da je probo moje srce nekoliko puta tako da je prodro sve do moje utrobe... Bol je bila toliko snažna da sam nekoliko puta zajaukala; a toliko je bilo zadovoljstvo koje je ta snažna bol prouzročila da bi čovjek poželio nikada je se ne osloboditi...».
Uglavnom, ljubavi su svakakve. Alain de Botton navodi sve te razne manifestacije: od Greenfielda do Tereze. No u svojim "Ogledima o ljubavi" on prvenstveno piše o suvremenoj zapadnjačkoj, «boy meets girl» ljubavi. U zrakoplovu na relaciji između Pariza i Londona upoznati će se dvoje dvadesetogodišnjaka: Chloe i mladi arhitekta (Bottonov alter-ego, ljubavničkog nadimka «Weltschmerz»). U slijedeća 24 ogleda Botton opisuje sve faze jedne veze: od zaljubljivanja do raskida.
Kod nas već odavno slavni londonski Švicarac («Kako vam Proust može promijeniti život») "Oglede o ljubavi"objavio je 1993., u svojoj 24-toj godini. Taj podatak je pomalo čudan. Kakvu knjigu samopomoći može napisati jedan stariji adolescent? Koliko je Botton do tada promjenio partnera? Dvoje-troje? Ili dvanaest-trinaest? Razlika nije mala. Računajući da je veza Chloea i «Weltschmerza» trajala nešto više od godinu dana, te da mu je za pisanje knjige također bilo potrebno određeno vrijeme, Botton prije pisanja knjige nije mogao imati više od dvije ozbiljne, punoljetne veze. No i to mu je bilo dosta: "Ogledi o ljubavi" zabavan su i pronicljiv komad teksta. Bez obzira na godine Botton je u ljubavnim pitanjima iskusan poput starog galeba.
A s iskustvom dolazi i mudrost. Eseji završavaju Bottonovim «ljubavnim pozitivizmom». I za najveće ljubavne probleme, kaže on, postoji rješenje. «Hamlet je, uz pomoć dobrog analitičara jungovskog tipa mogao izbjeći svojoj sudbini, Romeo je mogao pronaći nekog prikladnijeg uz pomoć posredničke agencije pri sklapanju braka...».
Dakle, «pozitivizam». Rješenje i za najteže literarne slučajeve; i za svakidašnje ljubavne jade.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )