Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 24.11.2012.

Aleksandar Žiljak : Irbis
Održava se
23.11.2012.

"U sedamdesetak godina, jedan posto čovječanstva prigrabio je sva bogatstva u svoje ruke, razjebao države i čitave kontinente. Oduzeli su narodima svaku zaštitu, svaku sigurnost. Ljude su bacili u besposlicu, glad i očaj, samo da bi njihovi računi bili puni i sigurni. Šutiraju svijet iz krize u krizu u krizu, nakon svake krize oni su bogatiji, a ostatak čovječanstva sve bjedniji."

Ovako progovara snježni leopard Irbis, netom prije no što će, ucijenjen, krenuti na samoubilačku misiju u režiji islamskog fundamentalista koji dijeli ime sa svojim slavnim prethodnikom iz 12. stoljeća - Starca s planine. Zadaća nije nimalo jednostavna. Potrebno je probiti se kroz ratnu zonu Zagreb unutar koje se kolju zaraćene skupine Kineza, Cigana, Janjevaca, UN-ovaca, bandita, privatnih armija i zaštitara; doći do centra političke i ekonomske moći - tri kilometra visokog blještavog bioničkog super-nebodera na križanju Savske i Tratinske (recimo da nije slučajno ako vam je na pamet pao Agrokorov toranj)  - proći kroz rigorozne check-pointe, u prave ruke predati destruktivni nano-virus koji će izjesti konstrukciju Tornja, te iz kaosa koji će uslijediti izvući živu glavu.

Irbis, zaključili ste možda već po tome što govori, nije sasvim običan snježni leopard. U ne tako dalekoj budućnosti u kojoj se odvija priča Aleksandra Žiljaka, ljepote genetskog inženjeringa, nanotehnologije i neurokirurgije dovoljno su napredne da uz pomoć nekoliko sati intenzivnih programersko-kirurških zahvata i nekoliko milijuna dolara ulaganja, ono što je u nekim drugim svjetovima slovilo kao "duša" presele iz tijela obično mrtvog domaćina u neko drugo, brže, bolje, spretnije i ne nužno ljudsko tijelo.

Osim što nije posve običan snježni leopard, Irbis nije ni najbolja niti najugodnija osoba u svemiru. Nekadašnji vojnik koji je provodio dane ratujući na svim zamislivim bojištima diljem zemaljske kugle, nakon smrti i "uskrsnuća" preobrazio se u švercera piratskim nano-programima, osobu-leoparda od povjerenja i univerzalno sumnjivu osobu kojoj se povjeravaju zadaci koje nitko drugi, iz ovog ili onog razloga ne želi ili ne može obaviti.  U Irbisovom svijetu, moral je od seknudarne ili niže važnosti. Na prvom se mjestu, kao i danas, nalaze prinicipi koje s jedne strane uvjetuje ekonomska, a s druge darvinistička logika. Osnovno je preživjeti. Sve drugo - ako se ne kosi s prvom zapovijedi i ako se za to bude imalo vremena.  

Opis osnovnih koordinata Žiljakova svijeta nužan je kako bi čitatelju bilo jasno što ga čeka. A ne čeka ga, u žanrovskom smislu, ništa pretjerano nepoznato. Distopijskih i pseudo-distopijskih svjetova u kojima glavni junak rješava ovu ili onu nepravdu, svrgava s trona ovog ili onog vladara ili zlu korporaciju, pune su knjige i filmske vrpce. Žiljak se, sasvim svjesno, naslanja na tu tradiciju i s očitim se užitkom igra njenim elementima (pri čemu valja naglasiti kako igru ni malo ne zanima ni dekonstrukcija ni parodija) pišući, u kontekstu cjelokupne suvremene hrvatske književnosti, sasvim neobičan roman - roman koji umjesto tragičnog patnika, kenjkala il' egzistencijom shrvanog mučenika donosi junaka koji neki vrag radi; zanatski odlično napisan roman u kojem pisac suvereno vlada elementima žanra (akcijske sekvence, pravodobni i odmjereni info-dump, promišljeno funkcioniranje "stranih" elemenata prikazanog svijeta) te roman koji se ne libi, bez uvijanja i beskrajne retoričnosti, pozvati na promjenu statusa quo - na globalnu revoluciju. Moglo bi se, doduše, raspravljati o tome koliko je Žiljakov svijet distopijskog karaktera, a koliko je riječ o čistom političkom realizmu tek ponešto izmještenom u žanrovski manirizam.

Znanstvena fantastika voli postavljati pitanja i gledati na svijet izvan granica ovdje i sada. Voli, također, ekstrapolirati iz poznatog, dovesti to do krajnosti i od toga složiti prividno udaljen, stran i neobičan svijet kojim se čitatelj tek treba naučiti kretati. Proces prilagodbe u slučaju Žiljakovog "Irbis" vrlo je kratak. Uglavnom zbog toga što se svijet koji opisuje od našega razlikuje samo za jednu ili dvije tehnološke stepenice. Vojna je tehnologija nešto naprednija, medicina i računalna znanost također, a sve ostalo - uključujući do krajnosti zaoštrenu klasnu podjelu - ostalo je isto. Financijski centri kontroliraju ekonomiju i proizvodnju, politika pokreće ratove kako bi sustav održala u pokretu i spriječila ljude da "metnu prst na čelo", a raja kojoj se o glavu obijaju odluke jednih i drugih pokušava skrpati kraj s krajem i preživiti dan. U takvom svijetu, životinja u ulozi glavnog junaka nije nimalo promašena stvar. Zoološki vrt interesantan je ionako samo zbog životinja. Usporedbu, doduše, treba shvatiti invertirano. U kavezu (zlatnom, dakako) nalaze se, ipak, čuvari.

No, osim postavljanja pitanja, znanstvena fantastika voli davati odgovore ili barem postulirati rješenja. Nakon što je stvorio problematični svijet provevši posljedice globalizacije i neoliberalnog kapitalizma do krajnjih granica, Žiljak ga na neki način mora i rastvoriti. 

Distopijski narativi funkcioniraju na nekoliko osnovnih načina. Svijet u kojemu se odvija uglavnom je neka vrsta civilizacijskog rugla (uzroci su razni i za ovu prigodu nebitni), a junak koji donosi (ili pokušava donijeti) promjenu svojevrsna je prometejska figura koju su razni autori zamišljali na razne načine. U srži sukoba između svijeta (iskrivljenog) i junaka (ispravnog) leži ideološki sukob, a poraz ili pobjeda ideologije koju utjelovljuje junak autorov je politički manifest. Ideološka kritika srž je distopijskog narativa, sve ostalo je bolja ili lošija maska. Žiljakova maska sjajno je konstruirana. Ideološkoj se dimenziji još ponešto može i prigovoriti.

Za svijet u kojemu se zatekao, Žiljakov junak nema rješenja tj. nema izgrađen etičko-politički diskurs kojega bi nastojao provesti u praksi. Irbisova logika suočavanja sa svijetom logika je preživljavanja u tehnološkoj džungli s predatorima naoružanima raketama na navođenje. Kad ga napokon gurnu u ulogu revolucionara, Irbis će bez grižnje savjesti obaviti svoj zadatak vodeći se logikom da sustav koji nastane nakon globalnog "terorističkog" udara nikako ne može biti lošiji od trenutnog. U situaciji u kojoj je većini čovječanstva voda došla do grla, čak se i svijet u režiji islamskog fundamentalista čini kao dobrodošlo rješenje. Status quo je neodrživ. Što god ga zamijenilo, bit će bolje. A ako su jednom bombe i "teroristi" riješili problem, riješit će ga i drugi put - dogodi li se da netko zajebe ponovno.

Ovakav rastvor stvorenog (tj. zateknutog) svijeta prilično je dopadljiv, posebno ako se nalazite među onima kojima voda zaista jest došla do grla i koliko god se radikalan, možda čak i tinejdžerski, učinio "službenije" ponude iz akademskog ceha ne nude ništa bitno pametnije. Ako se na išta iz humanističke ostavštine naslonio, Žiljak se naslonio na poznatu Marxovu tezu od Feurbachu: "Filozofi su svijet samo različito interpretirali. A stvar je u tome da ga se izmijeni."

"Irbis" je, dakle, aktualan roman u kojemu se suvremenost, svom humoru i žanrovskoj zaigranosti unatoč, zrcali i više no što bi to možda htjeli. Lakše bi se možda nosili s njime da je makar malo neuvjerljiviji i da ne vidimo svijet o kojemu Žiljak pripovijeda kako vreba tu iza ugla. No, što ćemo. Dobra književnost nema milosti i nikoga ne štedi. A "Irbis" jest dobra književnost - svim babama iz ličkih pripizdina sa računalno navođenim projektilima unatoč.

Kako je to sročio jedan moj poznanik - "danas svatko ima kalašnjikov". Od kalašnjikova do orbitalnih topova samo je mali, maleni korak. Zasad je taj korak ostvariv samo u fikciji. Za godinu, dvije - pričat ćemo ponovno.


Aleksandar Žiljak: "Irbis"

Zagrebačka naklada, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –