Alen Mešković : Ukulele jam
Nikada nisam bio preveliki štovatelj etničke književnosti. Iza toga ne stoji propagiranje "bijelih i muških" narativa, ali činjenica je da na svakog Shermana Alexieja ili Toni Morrison dođe mnoštvo epigona i mediokriteta koji pišu Zapadnom oku ugodne priče zbog kojih se tipični pripadnik srednje klase osjeća uključeno i osviješteno. Takva književnost banalizira probleme Trećeg svijeta i općenito obespravljenih te je zbog svoje pristupačnosti (i krajnje banalnosti) još podložnija komodifikaciji (koja je, dakako, gotovo uvijek na štetu maloprije spomenutih obespravljenih). Sličan mi je stav po pitanju književnosti koja se bavi Domovinskim ratom i njegovim posljedicama. I tu, nažalost, postoji previše priča o nečijem "autentičnom i tragičnom" iskustvu koja je u biti prezašećerena "limunada". "Ukulele jam" Alena Meškovića nije takva priča.
Ispod tragične priče o izgonu, gubitku i početku rata u Bosni probija druga tematska cjelina: mladost (tj. rana adolescencija) i sve što dolazi s mladosti - otkrivanje, u slučaju protagonista, nešto žešće muzike, svoje seksualnosti i činjenice da je svaka ljubav velika ljubav do sljedeće velike ljubavi (slično vrijedi i za prijatelje). Zbog ovakve nakupine motiva moglo bi se reći da se donekle radi o "Sve zbog jednog dječaka" na balkanski način. Dakako, Meškovićeva je priča mnogo ozbiljnija i nosi daleko tragičniji, ali ne i patetičniji, predznak.
Emir zvan Miki i njegovi roditelji dolaze u kamp za izbjeglice na Jadranu. Točnije u Majbulama, malome mjestu kraj nešto većeg mjesta Vešnja. Tu upoznaje nove prijatelje s kojima zatim uplovljava u svijet metal muzike. Otkrivaju klub Ukulele koji im predstavlja oazu dobre muzike i bijeg iz svakodnevice. Uskoro mu prijatelji počinju odlaziti. Izbjeglice u druge zemlje (Švedska, uglavnom), a turisti doma. Većinu vremena provodi preslušavajući kazete čije tekstove želi napamet naučiti. Često razmišlja o Neni (zvanom Mr. No), svom bratu i uzoru, čije je ploče i kazete preslušavao u Bosni, a za kojeg se trenutno ne zna je li živ ili mrtav. Majka mu tone u depresiju, otac opsesivno sluša vijesti i biva sve ogorčeniji. Osim toga, Miki želi upisati gimnaziju, ali zbog nedostatka dokumenata i nefleksibilne birokracije prisiljen je upisati obrtničku školu.
Svakodnevicu izbjeglica i općenito devedesetih Mešković prikazuje u kratkim crtama. Često poseže za popularnom kulturom tako da se bavi i vječnim sukobom šminkera i alternativaca, tj. estrade i rock muzike i sukobom ruralnog i urbanog mentaliteta. Meškovićev socijalni komentar je suptilan i inteligentan, nije patronizirajući, on ne posjeduje propovjednički ton. Autor scene zločina u Bosni izlaže putem flashbackova, a činjenica da Emir ne želi pričati o tome što je doživio osim ako ne popije nekoliko čaša bambusa i više nego dovoljno govori o Meškovićevoj poziciji.
"Ukulele jam" nije briljantan, Mešković nije meštar snažne rečenice, ali to ne znači da je šlampav ili krut pisac. Rečenice teku glatko, bez pretjerane (ili ikakve) poetičnosti; nikakva rečenična konstrukcija ne zapinje za oko. Ono što mu nedostaje stilski nadoknađuje pitkom (ponavljam, ali ne i banalnom) pričom i humorom, tragikomičnost krasi čitav rukopis.
Mešković obavlja funkciju kroničara (bilježi čak i propadanje i nacionalizam Bore Čorbe i nekadašnjih punk prvoboraca Prljavog Kazališta) koji pripovijeda manje poznatu i većini stanovništva neugodnu priču: bezumni nacionalizam (tj. nacionalizmi), stigmatiziranje manjina (kroz kvalitetu skloništa, kroz nemogućnost adekvatnog školovanja), gubitak vlastitog doma i, najbitnije, gubitak života.
Meškovićev je roman užitak čitati. Njegova jednostavnost, njegova tragikomičnost i njegova mladenačka energija čine ga iznimno privlačnim štivom. "Ukulele jam" posjeduje nevjerojatno ljudsku dimenziju, a Mešković se dokazao kao iznimno sposoban pripovijedač. S iščekivanjem čekamo nastavak.
Alen Mešković: "Ukulele jam"
Algoritam, 2014.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )