Alice Munro : Dragi život
Posljednja zbirka Alice Munro („Dear Life", 2012.) dolazi u dvodijelnom paketu. Veći segment "Dragog života" sastavljen je od deset priča. On tvori standardnu recentnu zbirku Alice Munro kakvu poznamo iz prijevoda "Službe, družbe, prošnje, ljubavi, braka" i "Previše sreće". Priče su duge od dvadeset do trideset stranica, svaka je u biti mali, komprimirani roman, a mahom tematiziraju poslijeratni život žena.
No tamo gdje bi zbirka „Dragi život" trebala završiti nalazi se dodatak. On je bitno manji, sastoji se od četiri kraća teksta i sveukupno tek pedesetak stranica. Dodatak je odvojen podnaslovom „Finale", a prema zadnjem tekstu naslovljena je i cijela zbirka. Uz podnaslov je i kratka bilješka. U njoj stoji da „četiri posljednja teksta u ovoj knjizi nisu baš prave priče", da „čine zasebni dio, autobiografski", te da je to „prvo i posljednje" što Alice Munro ima reći o vlastitom životu.
Ove citate možemo i ponoviti. Dakle, imamo ne „baš prave priče", „autobiografske" tekstove, i uz to još i „prve i posljednje"... Za odmjerenu, narativno savršeno preciznu spisateljicu koja se kloni velikih izljeva emocija i velikih riječi - ovo su velike riječi. „Dragi život" je objavljen godinu dana prije dobitka Nobelove nagrade i godinu dana prije smrti supruga. Alice Munro je sada u osamdesetima, bogatija za Nobela i siromašnija za supruga. Podnaslov „Finale" može nam sugerirati da je na kraju puta: i literarnog i životnog. U tom smislu, njen maleni dodatak zbirci „Dragi život" nešto je poput posljednje poruke, oporučnog pisamca.
Autobiografizam je sveprisutan u pričama Alice Munro. Imali smo ga i u prethodne dvije zbirke prevedene na hrvatski, imamo ga i u „Dragom životu". Naravno, Munro prije svega piše o poslijeratnim promjenama i novom društvenom položaju žena. Prije Drugog svjetskog rata, a djelomično i nakon njega, žene su bile vezane uz kuću. Riječ feminizam nije postojala; „bilo kakva ozbiljna ideja, ambiciju da i ne spominjemo, čak i čitanje obične knjige, doživljavalo se kao nešto sumnjivo, nešto zbog čega vam je dijete moglo zaraditi upalu pluća, a politička primjedba na zabavi mogla je vašeg muža stajati unapređenja. Ne bi bilo važno čak ni o kojoj je političkoj stranci riječ..." (priča „Stići do Japana").
I još; „u ono doba od žena se očekivalo da se povuku iz javnosti kad trudnoća postane vidljiva" („Otići iz Maverleya"), za djevojku „vožnja biciklom nije dolazila u obzir", na crkvama su oglašavani „popisi ljudi koji idu u pakao" („Utočište"), a muškarce je ushićivao „infantilni ženski mozak" i njegove „šarmantne mušice" („Dolly").
Nakon rata, posebice sa šezdesetima, sve je to nestalo. Žene su se počele „prepuštati", „davati": „zahtijevala se autentičnost" („Stići do Japana"). Samozatajne učiteljice bile su spremne „leći u svaku močvaru ili blatnjavi jarak i pustiti da im se kralješnica drobi na stijenju uz cestu kad bi zatražio da to naprave stojećki" („Amundsen"), majke su odlučile ostaviti svilene spavaćice u ladici i hodati po kući gole („Šljunak")...
To su bile promjene koje su se događale, koje je Alice Munro opisivala, i u kojima je i sama živjela (od prvog muža rastala se upravo nakon šezdesetih). Teško je, a i nepotrebno, iz tih priča izvlačiti autobiografske detalje, no neke opće poveznice su očite. I povrh svega, očit je „duh vremena", njegov emocionalni naboj, i emancipatorski potencijal. Priče Alice Munro zapravo su dragocjeni narativni modeli koji oslikavaju i objašnjavaju te revolucionarne godine. I dakako: u njima je Munro sudjelovala svojim pisanjem koliko i svojim življenjem. Tog autobiografskog aspekta sada se i sama dotakla.
O čemu dakle piše u „Finalu" - završnici „Dragog života"? O momcima, nekim avijatičarima o kojima je imala prve maštarije („Glasovi"), o ocu koji ju je kažnjavao remenom kad bi majka to tražila od njega - ali prije svih i prije svega, piše o majci. Majka je za Munro bila prvi model ženske ambicije i ženske čežnje. „Silno je nešto željela", kaže. Njena kćer nije bila sigurno što; nisu posrijedi bile samo socijalne ambicije, izražene kroz prijateljice koje igraju bridž ili supruga koji u odijelu ide na posao.
Majka se uspjela maknuti s farme iz pustoši Kanadskog štita, postati učiteljica, „izražavati se tako da ni njezinoj vlastitoj rodbini nije bilo ugodno u njezinoj blizini", ali samo zato da bi se udala za farmera i završila na jednoj drugoj farmi. Munro u svojim prisjećanjima naslućuje očevu zaljubljenost u tu „nemoguću ženu", a u samoj majci očitu emancipacijsku energiju, međutim, mahom zaogrnutu u tadašnju statusnu simboliku i statusne ambicije.
No premda je s majkom bila u lošim odnosima, jasno je da je upravo majka, na svoj pokondireni način, bila najava ženske želje za promjenom a onda i svega što je to za sobom nosilo. Njeno djelomično odvajanje od farme, njena nedefinirana ambicija i čežnja, uskoro će se premetnuti u kinetičku društveno-političku silu. Feminizam je poput jerihonskih truba odjeknuo patrijarhalnim svijetom. Zapad su zahvatile promjene koje će ga stubokom mijenjati i koje ga mijenjaju još i dan-danas.
U mikro-kozmosu Alice Munro majka kao da je zametak tih promjena. Majka je zapravo njen prvi literarni lik. Središte literarnog narativa kojim će se baviti čitav život. Ona je ujedno bila i nositelj novog, i branitelj starog. Čitava drama vremena unutar jedne osobe. Promatrana od strane pripovjedača „pomiješanih osjećaja".
Majka je dakle nešto poput središnjeg formativnog iskustva Alice Munro. Polazište svega. Je li to i oporuka Alice Munro? Je li to sukus „Finala"? Buntovne djevojke šezdesetih rodile su se iz pjene sukoba s vlastitim majkama? „Oporuka" je posebno teška riječ koja više pojednostavljuje nego objašnjava. Ali definitivno, lik majke je među najintrigantnijima u „Dragom životu" i jedan od zanimljivijih uopće u do sada prevedenoj prozi Alice Munro. Mjesto koje joj je Munro izdvojila unutar svog literarnog korpusa i način na koji je majku predstavila čine ju i kompleksnim i posebno označenim likom.
Pokušali smo malu zavrtjeti tu Rubikovu kocku „značenja majke", no možda je najbolje ostaviti ju takvom - imunom na „laka rješenja".
Alice Munro: "Dragi život"
Prevela Maja Šoljan
Naklada OceanMore, 2013.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )