André Maurois : Podneblja
Podneblja
Francuski akademik André Maurois, pravim imenom Emile Salomon Wilhelm Herzog, bio je biograf, novinar kulture, povjesničar i romanopisac. Njegovo pismo elegantno je i delikatno, a posebno je to naglašeno u psihološkim romanima poput glasovitih "Podneblja" iz 1928., koja su nam ovdje predmetom interesa. Naime, u studenome prošle godine u ediciji Na tragu klasika dobili smo novi hrvatski prijevod, koji potpisuje profesorica Marija Paprašarovski. Prilika je to za upoznavanje s Mauroisovim stvaralaštvom ili pak za ponovno otkrivanje finesa njegovih psiholoških analiza.
"Podneblja" su jedan od ranijih tekstova Andréa Mauroisa, no ostaju njegovim najreprezentativnijim romanom, koji je 1962. ekranizirao Stellio Lorenzi s Emanuelle Riva u jednoj od glavnih uloga. Melankolična je to pripovijest smještena u francuske lude dvadesete, u kojoj Maurois kao tankoćutni analitičar ljudskih osjećaja i postupaka nastoji kompleksnost bračnih odnosa rasvijetliti kroz dvostruku, muško-žensku prizmu.
Narativ kojemu je ishodište u Mauroisovoj kratkoj priči "Marokanska noć" kompozicijski je razdijeljen u dvije cjeline, mogli bismo reći da je ustrojen kao romaneskni diptih. Ta dva kraća romana, povezuje središnji protagonist Philippe Marcenat. U prvome dijelu on je u ulozi pripovjedača; stanovitoj Isabelli, u koju je zaljubljen, u epistolarnom obliku ispovijeda o svome turbulentnom braku s već bivšom suprugom Odile. Bračnim krahom, a potom Philippeovim vjenčanjem s Isabellom mijenja se fokalizacija, ali i ispovjedna forma. Drugi dio romana naime također retrospektivno, no sada u vidu Isabellinih dnevničkih zapisa, otkriva njezine bračne nevolje, ali i duboke osjećaje prema suprugu.
Philippe će prvu suprugu Odile upoznati u romantičnom firentinskom mizanscenu. Ona ga trenutačno opčinjava boemštinom i slobodoumnošću, pa će je oženiti unatoč svjetonazorskim razilaženjima i protivljenju njegove konzervativne obitelji provincijskih industrijalaca. Sklapanje braka početak je propasti - nakon razdoblja intenzivne sreće, njega njen prštavi, infantilni vitalizam sve više plaši, dok nju unesrećuju njegova nepopravljiva sumnjičavost i posesivnost. Philippe Odilu idealizira, gotovo fetišizira, no ne uspijeva s njom uspostaviti zreo, ravnopravan odnos. S druge strane, sitnim prešućivanjima i frivolnim lažima mlada žena provocira muža puritanca, ali i sebi osigurava područje minimalne slobode u klaustrofobiji predvidljivog građanskog života. Naposljetku će, frustrirana, doista pronaći ljubavnika, i to nekoga sličnog sebi. Nakon sporazumnog razvoda, nestabilnu Odile međutim čeka tragičan kraj.
U Philippevom braku s novom ženom dolazi do inverzije - dok ga je Odile svojim provokativnim ponašanjem i neprestanim izmicanjem činila ljubomornim, on svojim aferama slično čini Isabelli, koja mu je daleko kompatibilnija partnerica od njezine prethodnice. Isabelle je naime posvemašnja suprotnost Odile - strogo odgojena, mudra i odana. Stoički trpi i velikodušno sve oprašta ravnodušnom i egoističnom suprugu koji se u njihovu braku evidentno dosađuje. Kroz figure Philippea i Isabelle Maurois prezentira dva vida ljubavi: žudnju i prijateljstvo. Knjiga o agoniji ljubavnog para razapetog između filije i erosa čita se kao promišljanje o nedohvatljivosti idealne ljubavi (agape).
"Podneblja" su dakle introspektivni prikaz dviju neuzajamnih, neuzvraćenih ljubavi. Maurois je ljubavne patnje nesretnog Philippea Marcenata, svoga alter-ega, sažeo ovako: u prvoj vezi on voli, ali nije voljen, u drugoj je voljen, ali ne voli.
Ovaj intimistički i u velikoj mjeri autobiografski tekst ispisan fluidnim, rafiniranim stilom kroz temu bračnih disfunkcionalnosti, ljubomore i nevjere, tiranije i potčinjavanja, razlaže psihologiju ljubavi. Usto zahvaća i širu problematiku - onu mračnih slojeva ljudske psihe i kontradiktornih ponašanja, kao i onu nemogućnosti komunikacije, toksičnih šutnji, tišina i praznina. Zanimljivo je kako oboje - Philippe i Isabelle - u samotnim kontemplacijama pokušavaju procesuirati sve neizrečeno i neizrecivo što ih dijeli od partnera. Slobodno će razgovarati jedino o fikcionalnim odnosima iz književnih klasika koje zajedno iščitavaju, dok će o vlastitima ispovijedati trećoj osobi ili dnevniku.
Puno više od karaktera ili temperamenata kako je to primjerice bio slučaj s Balzacom i Zolom, André Maurois se zanima za duševna stanja svojih likova, ali i za osobni mikrokontekst svakoga od njih, ozračje - ili kako je on to nazvao - klime, podneblja. Maurois dakle, u ovome sublimnom romanu izoštrava područja nesigurnosti, ruba, sitnih seizmičkih pomaka, pri čemu detektira fatalne trenutke u kojima se partneri neobjašnjivo mijenjaju, a emotivni im se odnosi nepovratno urušavaju.
** tekst je prvotno pročitan u emisiji "Jutro na Trećem" HR-a
Podneblja
- Prijevod: Marija Paprašarovski
- Disput, Hrvatsko filološko društvo 12/2015.
- 268 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789532602524
'Podneblja' Andréa Mauroisa autobiografska je priča o dvostrukom bračnom krahu, o ljubavi i (ne)razumijevanju, o traganju za najdubljom jezgrom ljudskog bića. S jedne strane žudnja za mirom, za udobnošću i savršenstvom života, nadasve za idealnom ljubavi koja bi sve to mogla uravnotežiti, a s druge neprestana borba, napetost, nutarnje dvojbe, okrutnost zbilje koja ruši snove.