Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 01.06.2015.

Angela Carter : Krvava odaja i druge priče

Krvava odaja Carter Angela


Te 1992. godine, nakon prerane smrti Angele Carter (r. 1940) ožalošćena književna javnost - od Margaret Atwood do Salmana Rushdiea - oplakivala je mitsku i bajkovitu figuru, "bijelu vješticu britanske literature". Pa ipak, tekstovi ove zbog njene benevolentnosti i topline omiljene spisateljice i novinarke, nerijetko su doživljavani kao uznemirujući, čak subverzivni. Evo zašto.

Središnju poziciju u stvaralaštvu Angele Carter zauzima dekonstrukcija, a potom preispisivanje temeljnih narativa zapadnoga svijeta. Njena je agenda transformativna: svježim iščitavanjem kulturalno signifikantnih tekstova -  onih Marquisa de Sadea, te bajki i narodnih predaja, Carter konzekventno i to iz feminističke vizure revizionira pitanje roda, konkretno perverziju patrijarhalnih seksualnih obrazaca. Možemo stoga reći kako je ova kultna autorica najpoznatija po feminističkom rekreiranju tradicionalnih bajki imajući u fokusu prije svega latentno, neiskazano i tabuizirano u njihovom tkivu.

Nasilje i okrutnost u svojim tekstovima Angela Carter koristi kao feminističku strategiju, zbog čega joj se upućuju kritike kako u pokušajima destruiranja kulturnih stereotipa i struktura moći ona tek reproducira maskulinu pornografiju, čime na koncu i sama podržava seksističke, mizogine ideologije.

Vlastita socijalistička uvjerenja Carter ne razrađuje kroz realistični modus, suprotno većini autora srodne provenijencije. Ona to čini u okvirima fantastične fikcije. Objavljena 1979. godine, "Krvava odaja i druge priče" (The Bloody Chamber and Other Stories) njezina je vjerojatno najglasovitija knjiga koja ju je i planetarno proslavila.

U zbirci nalazimo deset fantazmagoričnih pripovijesti nejednake duljine, inspiriranih klasičnim bajkama, legendama i folklorom, no Angela Carter ih pročišćava od naslijeđenog moralizatorskog i didaktično-pedagoškog balasta izvornika. Mnoge su bestijarijskog određenja - tri vučje ("Vukodlak", "Vučica Alisa" te "Vučja družina" prema kojoj Neil Jordan 1984. snima horor film) kao inačice Crvenkapice i tri mačje (u Angelinoj izvedbi posve burleskni Mačak u čizmama te dvije varijante pripovijetke o Ljepotici i Zvijeri - "Udvaranje gospodina Lyona" i "Tigrova nevjesta").

Lišena životinjskih figura, naslovna priča "Krvava odaja" erotizirana je posveta Perraultovoj legendi o Modrobradom, ali i poigravanje s de Sadeovim imaginarijem. Dok Carteričin markiz podsjeća na de Sadeovog kanibala Minskog, markizova sedamnaestogodišnja nevjesta nalikuje nesretnici Justine ("Justine ili nedaće kreposti").

Priča "Gospodarica kuće ljubavi" koketira s vampirskim žanrom, ishodište "Vilinskog kralja" u germanskoj je legendi, dok je hipnotična pripovijest "Snježno dijete" melanž bajki o Snjeguljici i Trnoružici. Ova incestuozno-nekrofilna epizoda u bijelom pejzažu najlirskiji je i svakako najzazorniji moment zbirke.  

Čitljive na više razina, svoje kompleksne i intertekstualno guste proze Angela Carter ostavlja otvorenih krajeva, čime misaono angažira čitatelja.

Bajkoviti elementi prisutni su u Carteričinom opusu još od romana "Čarobna prodavaonica igračaka" (The Magic Toyshop, 1967.), prevedenog u nas 2003. No, ona sve do kasnih sedamdesetih bajke ne smatra specifičnim žanrom europske književnosti, nego tek kazivanjima siromašnih koja od davnina razotkrivaju mračna dna ljudske psihe. 1977. prevest će seriju Perraultovih bajki iz 17. stoljeća da bi dvije godine kasnije objavila zbirku koja je pred nama, kao reinterpretaciju njegovih, ali i bajki Jeanne-Marie Leprince de Beaumont. Podosta kasnije, 1990. godine, Carter objavljuje "The Virago Book Of Fairy Tales" te dvije godine potom i "The Second Virago Book Of Fairy Tales".

Čitljive na više razina, svoje kompleksne i intertekstualno guste proze Angela Carter ostavlja otvorenih krajeva, čime misaono angažira čitatelja, ali to čini decentno, u onoj mjeri koliko se on sam spreman upustiti u avanturu njihova dekodiranja. No zato je površinski sloj teksta instantni atak na osjetila - potpuno obuzima i omamljuje. Ove su fatalno zavodljive priče na primarnom nivou ispletene od glamuroznih, ali i vrlo karnalnih scena zagasitog kolorita, raskošnih tekstura i olfaktornih akcenata, dok razbibrižna nota zbirke potvrđuje autoričine riječi kako njene proze nije nužno iščitavati kao složene sustave značenja.

Ono čime Angela Carter opčinjava već na prvo prolijetanje kroz tekst, leksičke su bravure. Iako arhaičan i opulentan jezik oštroumne eruditkinje i nije odveć podatan transponiranju u druge jezike, s tom se zadaćom spretno i promišljeno izborila prevoditeljica Senka Galenić.

Precizan, maštovit i fluidan prijevod ovih postmoderno razigranih bajki za odrasle jamči čitateljski užitak. Valja stoga zaći onkraj zrcala, u gotičko ozračje zgoda lascivnih i grotesknih, svirepih i morbidnih, u kojima se pretapaju humano i animalno, magijsko i nadrealno, eros i tanatos... gdje harmonično supostoje humor i jeza, barokna neumjerenost i baudelaireovska estetika ružnoće.

Angela Carter

Krvava odaja

  • Prijevod: Senka Galenić
  • Naklada Jesenski i Turk 03/2015.
  • 268 str., meki uvez
  • ISBN 9789532227338

Angela Carter vraća bajke odraslima prepoznajući njihovu vitalnu drskost i duboka pitanja zbog kojih su te fantazmagorične i apsurdne priče opstale stoljećima, obasjavajući pritom i mnoge suvremene teme, kao što je propitivanje uloge koju same žene igraju u vlastitu podčinjavanju.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –