Annie Proulx : Izbliza

Održava se
01.01.1901.

Početkom stoljeća, bježeći od teksaške suše i prašine, stanoviti Isaac Dunmire zvan „Ledeni“, jednog mračnog jutra u veljači stigao je u Laramie u Wyomingu. Bilo je trideset i pet ispod nule, vjetar je zavijao duž tračnica. „Gore od ovoga teško da može biti“, pomislio je „Ledeni“. „Očito nije imao pojma o tome“ piše Annie Proulx.

Wyoming je „opasno i ravnodušno područje“. Divlji i negostoljubivi kraj. Iznad ogoljenih stijena jure sjene oblaka, a zrak šišti od golemih, teških udara vjetra. „Ograde, stoka, putovi, rafinerije, rudnici, šljunčane jame, semafori, sportske pobjede obilježene grafitima po nadvožnjacima, zgrušana krv na ulazu u skladište Wal-Marta, izblijedeli vijenci od plastičnog cvijeća koji ukazuju na smrt na autoputu, sve je to sporedno.

I druge kulture su se tu zadržale na neko vrijeme i zatim su nestale. Važni su samo nebo i zemlja“ dijagnosticira Annie Proulx bezvremensku pustoš Wyominga u jednoj iz zbirke priča "Izbliza: Planina Brokeback i druge priče iz Wyominga“.

U tom mjesečevom krajoliku, koji guta i ljude i životinje, sve ljudske tragedije postaju beznačajne. I „Ledeni“, i njegova žena, koja je pobjegla s nekim kotlokrpom („umorna od napornog rada i željna spokoja“) iz priče „Ljudi u paklu žele samo gutljaj vode“, ali i drugi junaci Annie Proulx - osamdesetogodišnji Mero iz „Napola oderanog jarca“, Scrope iz „Para mamuza“, Josanna iz „Samotne obale“, ili dva stara kauboja (koja su živjela zajedno dok jednog nisu pronašli u kanalu za navodnjavanje, zatučenog pajserom i otkinutog spolovila) iz „Planine Brokeback“ - samo su sitni prizori usred goleme nepomične mase Wyominga; ljudski krikovi čiji eho vjetar brzo odnosi...

Priče Annie Proulx zaglušuju svojim šištanjem i krikovima. One su toliko bučne da na pamet pada Nicholson Baker, genijalni pisac koji čitave romane posvećuje jutarnjem paljenju vatre u kaminu, ili otčepljivanju odvoda u kadi. Pulitzerom nagrađena američka spisateljica (roman „Shipping News“, 1994.) – Bakerova je suprotnost. Njoj za literaturu trebaju mnogo jači poticaji od ranojutarnje svakodnevice: surov kraj, surovi ljudi, snažne strasti, tragedije, bizarnosti, morbidnosti, makabrične folk legende... uopće „zasijecanja“ života: „kada životni događaji idu sporije od noža koji juncu siječe mošnju, ali ništa manje temeljito“.

Uz takve snažne literarne podržaje teško je izbjeći kaubojsku mitologizaciju Zapada, njene stereotipe, mistifikaciju, i fascinaciju negativnim. No Annie Proulx, istočnjakinja rođena u Vermontu (1935.), koja od 1995. živi u Wyomingu, ne piše turističke priče. „Izbliza“ nisu bajke o mitskoj zemlji i tvrdim ljudima zbog kojih zvijezde country muzike po Wyomingu kupuju rančeve.

Njena „zasijecanja“ idu puno dublje od toga. Zbog njih bi zvijezde country muzike prije mogle početi prodavati svoje vajominške rančeve. Izvanredna gay-romansa „Planina Brokeback“, iz koje je Ang Lee za svoj film iskoristio svaku riječ, tu je možda najbolji, ali ne i jedini primjer.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )