Branimir Bošnjak : Izgubljen u Internetu

Deveta pjesnička knjiga Branimira Bošnjaka, pjesnika koji se, kako se to obično ističe, formirao na rubovima poetike fundamentalno određene filozofijom egzistencije, a zatim s njome (naizgled) radikalno raskrstio slijedeći tzv. gramatološki obrat i mahom francusku poststrukturalističku teoriju (čiji je, s ostalim Pitanjašima, jedan od prvoboraca u našoj sredini), a prošle je godine nagrađen i Goranovim vijencem, dosljedno se nastavlja na njegovu prethodnu knjigu te predstavlja svojevrstan povrat vlastitim egzistencijalističkim ishodištima.

Ni jedan od Bošnjakovih poetičkih 'rezova' međutim, ni onaj koji je, prema uvriježenom kritičkom sudu, uslijedio nakon knjige Sve što nam prilazi iz 1969., pa ni ovaj 'retrospektivni' iz posljednjih knjiga, nije ni izbliza oštar koliko bi se moglo činiti. Naime, iako je Bošnjak u svojoj zreloj fazi izraziti tekstualist, svemir i svijet za njega nisu organizam, stroj ili nešto treće, već prije svega jedan beskrajno čitljivi i beskrajno ispisiv tekst, njegova centralna preokupacija ipak ostaje na relaciji jezik-svijet, njegov 'tekstualizam' nikad ne postaje radikalan i eksplicitan kao npr. Kolbašev, a dominantni motivski registri ostaju bliski sklopu svakidašnje, na kratkoročno očuvanje vlastita minimuma nerijetko fokusirane egzistencije.

Spomenuti zaokret očitao je, pišući o knjizi Susačke razglednice, još 2001. Krešo Bagić, i pritom primjetio da se u knjizi umjesto 'semantičkih gladovanja' nude mudre misli ili prigodni lirski aforizmi, te da su eksplicitnost poruke i spoznajna vrijednost teksta u prvom planu. Razlog izvlačenju iz naftalina gotovo deset godina stare kritičke opaske jest to što smatram da se ona sasvim lijepo može primijeniti i na posljednju Bošnjakovu knjigu. Autor je, naime, i dalje izrazito sklon retorički različito upakiranom ali nikad pretjerano diskurzivno mimikriranom mudrovanju, a transparentnost i ekonomičnost poruke, pa i svojevrsna inklinacija didaktičnosti iste uvjerljivo dominiraju nad poetičkim signalima onog što se uvriježilo zvati poezijom iskustva jezika; štoviše, oni gotovo u potpunosti izostaju.

Svoju je pretposljednju pjesničku knjigu, Svrhe malih stvari (2008.) Bošnjak uokvirio specifičnim podnaslovom, (para)žanrovskom odrednicom SMS - poruke. Iako se radi mahom o kratkim, jezgrovitim krokijima, konkretna problematizacija novog medija u potpunosti izostaje. Za razliku od sada već brojnih autora tzv. SMS-poezije, Bošnjak medijalne specifičnosti - kompozicijska i znakovna rješenja, simboličke kodove, multilingvalnost, abrevacije itd. - propušta instrumentalizirati, te potencijalno zanimljivo inomedijalno ukotvljenje ostaje tek blijedom paralelom.

Sličan je slučaj s naslovom aktualne knjige apostrofiranim Internetom. U potpunosti izostaje potencijalno, prije svega formalno, intrigantan uvid u najnoviji masovni medij, poetizacija njegovih specifičnih modusa operandi (od npr. hiperteksta nadalje), koji bi 'starom' tekstualističkom bošnjaku trebali, zapravo, biti bliski. Umjesto toga Internet je eksploatiran na tematsko-motivskoj ravni, i to u onom već nekoliko puta spomenutom egzistencijalnom ključu. On je, naime, cijelim korpusom knjige, identificiran gotovo isključivo negativnim kategorijama - mraz interneta područje je nevidljive smrti, te je (Internetska prajuha!) uspostavljen kao nova krovna egzistencijalna metafora svijeta koji podrazumijeva bačenost, izgubljenost, besciljnost, zadešenost, slučajnost i stihiju, svijeta u kojem subjekt postaje lutajućim duhom Interneta koji, nošen strujama, besciljno pluta jezerom Interneta.

Tri od četiri uvrštena ciklusa barem se nominalno drže zacrtane sheme. U uvodnom, naslovljenom Pustinje Interneta, u bespuće Interneta bačeni protagonist ipak se pokušava nekako ukotviti, registrirati i verificirati stvaran svet oko sebe. On na neko vrijeme tekst stavlja u zagrade, vidi sve iza teksta / koji se nauživao istine, ali u tom 'vrlom starom svijetu' susreće predvidive, povremeno izrazito trivijalno obrađene vedute fizičke i duhovne svakodnevice, poput, na primjer, tako prokleto lirske nježne ruže nevinosti koja se runi u sasvim nepredvidivoj igri: voli me, ne voli me, voli me, ne voli... Ciklus donosi i pjesmu pod naslovom Putovanja, neduhovitu posvetu nekim od doajena hrvatskog pjesništva - od Marune do Slamniga, a sve na tragu potonjega. No, sve što smo, čini se, dobili, jest eklatantan dokaz da ne može baš svatko biti Slamnig.

Drugi, pod lijepim naslovom Osam izgubljenih odgovora sastoji se od osam, mahom naslovnih, pjesama iz osam ranijih Bošnjakovih pjesničkih zbirki, i njegova je uloga u ovoj knjizi za mene sasvim nejasna i nedokučiva. Autor nam je, valjda, htio natuknuti da je nekada umio pisati i bolje pjesme. Što se mene tiče, tek Gimnastičar u pidžami i Semantička gladovanja to eventualno potvrđuju.

Treći se ciklus Internetske sotije, u dugim pjesmama uglavnom proznog sloga, vraća naslovnoj temi u neobičnom amalgamu analitičkog i lirskog uvida. Nije, doduše, jasno zašto su uvršteni sastavci proglašeni sotijama, budući sotije podrazumijevaju alegorijske pripovijesti s filozofskim i moralnim temama, a Bošnjakove su vedute mahom prilično doslovne, nerijetko sklone i mudrosnosti na tragu na primjer epistemoloških gnoma poput Znanje je nešto što i njega samog nadmašuje i približava nečemu što se ne zna. Što je u njima Internetsko također je teško dokučivo, no u svemu tome zacijelo se krije nešto filozofično. Knjigu zatvara ciklus mikroeseja naslovljen Dnevnici Interneta, koji donosi pomalo razbarušen slalom kroz vlastitu aktualnu i prizvanu lektiru te asocijativna razmatranja na istu temu.  

Što još reći o ovoj knjizi? Možda da se, pomalo nasilno, stoga možda i pomalo nespretno trudi ići 'ukorak s vremenom'? Možda jednostavno pribjeći citatu i reći: prijetnja smrću ono je konačno što ugroženi nudi kao stalno upozorenje i tako u samoj najdubljoj intimi i postoji, ne bi li smo iz svega nešto novo naučili? Možda se jednostavno zapitati zašto pjesnik nije, umjesto devete knjige pjesama, napisao još jednu, također devetu, knjigu eseja?

Ili, možda, zašto nije - kako to sugerira u sastavcima zaključnog ciklusa - jednostavno, pukog užitka u tekstu radi, nešto čitao? 

 Branimir Bošnjak : Izgubljen u Internetu
HDP, Zagreb 2009.
( Tekst se ekskluzivno objavljuje na MV Info zahvaljujući potpori udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )