Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 01.05.2016.

Christian Kracht : Imperij

Christian Kracht: Imperij

Imperij Kracht Christian

Bože, spasi nas njemačkih romantika. S ostalima ćemo lako. Znamo gdje je četrdesetih godina završio njemački romantizam. Znamo gdje je Njemačku i Evropu odveo onaj posljednji njemački romantik, neostvareni umjetnik i zaljubljenik u Wagnera, koji je sanjao erotske snove o plavušama u nevolji, i u vezi s tim, faličke snove o svjetskoj dominaciji.

Ali na početku "Imperija" Christiana Krachta sve je to tek budućnost. Bliska, ali još uvijek iza ugla. Početak je XX stoljeća, a Evropa, i s njom Njemačka, ostvaruje svoje kolonijalne snove. Ono o čemu se u Evropi može samo fantazirati, u dalekim, egzotičnim kolonijama postaje stvarnost. Bio to nesputani život s lokalnim domorotkinjama i domorocima, ili egzotično voće koje, snenom i seksom izmorenom Evropljaninu ravno s drveta pada u imaginarni tanjur. Krachtov junak, posljednji njemački romantik prije posljednjeg njemačkog romantika, sanjao je upravo o tome. Ne o domorotkinjama. Niti o domorocima. Već o egzotičnom voću. Konkretno – kokosu.

August Engelhardt, originalni nudist i "kokovorist", početkom XX stoljeća brodom putuje prema Novoj Pomeraniji, njemačkom protektoratu u Tihom oceanu, s idejom o kupnji plantaže kokosa. Ljubav prema kokosu pojavila se na prvi pogled. Dobro, možda ne na pogled, jer u Nuernbergu nije bilo lako doći do kokosa, već na prvu informaciju o ovoj nesvakidašnjoj namirnici. Osjećajući odbojnost prema raznim namirnicama, posebno onima životinjskog podrijetla, Engelhardt je u kokosu pronašao savršenu namirnicu. Jedinu koja čovjeku treba. Kokos raste na najvišem vrhu palme, "okrenut Suncu i sjajnom Gospodinu Bogu"; opskrbljuje nas vodom, mlijekom, mesnatom srčikom, i kokosovim uljem. Od njegovih vlakana proizvode se madraci, krovovi i užad. I šećer na kraju, izdubljena prazna ljuska pretvara se u savršenu zdjelicu! Dvije čak.

U predkolonijalno doba Englelhardt je u svojoj gornjoj Bavarskoj mogao samo sanjati o kokosu. No imperij je omogućio realizaciju snova. Kao i svaki romantik Englelhardt ima svoje mesijansko poslanje. U Njemačkoj iza sebe ostavlja knjigu privlačna naslova "Bezbrižna budućnost" i odlazi u Njemačku Novu Gvineju osnovati komunu u kojoj će se štovati kokos. Moderni svijet ostaje iza brazde njegova broda, a Engelhardt sigurnošću mjesečara kroči prema svojoj kokovorističkoj utopiji. Baš kao što u to isto vrijeme oni drugi njemački romantici kreću na svoj mjesečarski put prema mitskoj Thuli i germanskoj utopiji.

Prije desetak godina Daniel Kehlmann je u svom popularnom romanu "Mjerenje svijeta" ponudio Nijemcima romantičnu prošlost neopterećenu nacističkom nadogradnjom. Njegov roman o prirodoslovcu von Humboldtu i matematičaru Gaussu nudio je romantično polazište koje je vedro, duhovito, i koje iznova nudi osjećaj nacionalne veličine. I Krachtova knjiga je vedra i duhovita. Ali ne nudi osjećaj nacionalne veličine. Niti je njeno romantično polazište "nazifrei".

Osjećajući odbojnost prema raznim namirnicama, posebno onima životinjskog podrijetla, Engelhardt je u kokosu pronašao savršenu namirnicu. Jedinu koja čovjeku treba.

Kracht – ugledni, "kontroverzni" i "kultni" pisac (Saanen, 1966.) – već na samom početku priče o Engelhardtu uvodi analogiju "s jednim kasnijim romantičarem", neostvarenim slikarom koji dok kokovorist brazdi oceanima još "prima silne očeve pljuske".

Obojica romantika su vegetarijanci, skloni prehrambenim poremećajima. Obojica su skloni sanitarnim i komunalnim utopijama. Najvažnije, obojica su mistici s unutrašnjim poslanjem, opsjednuti vođe koji mesijanskom isključivošću odbacuju moderni svijet. Prvi će za sobom povući tek pokojeg sljedbenika, drugi milijune. Prvi će romantičnu ošamućenost dovesti do svog ridikuloznog kraja, smrti od neuhranjenosti, drugi do povijesne tragedije.

Premda naizgled nalik na Kehlmannovo "Mjerenje svijeta" Krachtov "Imperij" bliži je, ako ćemo se zadržati unutar njemačkog govornog područja, Bernhardtu nego li Kehlmannu. Bliži je po pompeznom stilu, bliži je po čudačkom, tobože nehotimičnom humoru. I bliži je prije svega po povijesnom diskursu. Bernhardt je pisao kako je u njegovoj školskoj učionici u Salzburgu nakon rata Hitlerovu sliku zamijenio križ, uokviren bijelom plohom koju je donedavno pokrivao portret palog mesije.

Tako je i kod Krachta: priča o Engelhardtu ispisuje se na pozadini "stoljeća koje je do sredine svog trajanja izgledalo kao da će postati stoljeće Nijemaca, stoljeća u kojem će Njemačka zauzeti svoje zakonito i počasno mjesto predsjedateljice za svjetskim pregovaračkim stolom". To "njemačko stoljeće" doživjeti će svoj krah sredinom vijeka. Engelhardtova romantična groznica ispisuje se na bijeloj pozadini tog sloma. U nekoj alternativnoj povijesti na Novoj Gvineji je mogao završiti onaj odbačeni bečki slikar, kao neuspješna njemačka verzija Gauguina. Pacifik je tada bio pun tih izbjeglica iz kolonijalne matice.

Kracht spominje i stanovitog berlinčanina koji je na Fidžiju kao "svjetlojelac" uspostavio sasvim respektabilan kult. Ali povijest je išla svojim tokom. A bečki slikar razglednica postati će posljednjim njemačkim romantikom ne kao ridikul s nekog otočića u Polineziji već kao vođa koji upravlja nepostojećim armijama iz svog berlinskog bunkera.

Bernhardt bi znao cijeniti tu priču. Priče, u množini. Onu sirotog Engelhardta, onu prevaranta s Fidžija što se isključivo hranio sunčevom svjetlošću, zijevajući spram sunca poput šarana na suhom; naposljetku i onu koja tvori povijesni paspartu "Imperija". U tim svojim pacifičkim pričama Christian Kracht na prvi je pogled dobar koliko i Kehlmann… Ali već na drugi jest i mnogo bolji.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Christian Kracht

Imperij

  • Prijevod: Nataša Medved
  • Edicije Božičević 02/2016.
  • 176 str., meki uvez
  • ISBN 9789537953515
  • Cijena 130.00 kn

August Engelhard, stvarna povijesna ličnost i junak ovog neobičnog i snažnog romana, svoju će utopiju boljeg svijeta pokušati ostvariti u njemačkim prekomorskim kolonijama kamo početkom 20. stoljeća bježi iz zatrovane, filistarske vilhelminske Njemačke. Nakon kratke idile na otoku Kabakonu gdje uzgaja kokosov orah i dočekuje sljedbenike iz cijeloga svijeta, Engelhardt ubrzo upada u spiralu ludila koja nagovještava i ocrtava najveće katastrofe dvadesetog stoljeća.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –