Disku(r)sija : Oksana Zabužko i Otto Tolnai
Održava se
22.10.2015. u 19h
22.10.2015. u 19h
Prva jesenska Disku(r)sija dovodi dva zanimljiva gosta - kontroverznu i provokativnu ukrajinsku spisateljicu Oksanu Zabuško iz Kijeva, autoricu "Muzeja zabačenih tajna" – remek djela u kojemu je upotrijebljena sva artiljerija koju književnost može ponuditi u borbi protiv sila mraka i, mađarskog pjesnika iz Novog Sada, esejistu i dramskog pisca Otta Tolnaija, posljednjeg predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, autora četrdesetak knjiga poezije i likovnih monografija.
Pridružite se razgovoru, u četvrtak 22. listopada u 19 sati, u kavani Le Monde u Splitu. Razgovor će moderirati Marijo Glavaš.
O autorima:
Terenska istraživanja ukrajinskog seksa
Muzej zabačenih tajna
Oksana Zabužko (1960.) ugledna je ukrajinska spisateljica i pjesnikinja, posebno cijenjena zbog svojih književnih kritika i romana "Terenska istraživanja ukrajinskog seksa" (1996.). U svojim književnim i esejističkim djelima Zabužko posebnu pozornost posvećuje ukrajinskoj samoidentifikaciji, postkolonijalnim pitanjima i feminizmu. Oksana Zabužko završila je studij filozofije na Sveučilištu Taras Ševčenko u Kijevu, gdje je doktorirala 1987. godine. Bila je znanstvena novakinja na Institutu za filozofiju Ukrajinske akademije znanosti, predavala je ukrajinsku kulturu i književnost na američkim sveučilištima Penn State, Harvard i Pittsburgh te pisala kolumne za vodeće ukrajinske novine. Potpredsjednica je ukrajinskog PEN-a.
U Hrvatskoj su izdana dva Oksanina romana "Muzej zabačenih tajna" (Edicije Božičević, 2014) i "Terenska istraživanja ukrajinskog seksa" (Edicije Božičević, 2014), roman preveden na mnoge svjetske jezike, koji je autoricu vinuo u sam vrh svjetske književnosti, a u Ukrajini je proglašen najkontroverznijim romanom novije književnosti.
Otto Tolnai, pjesnik, prozaist, esejist, dramski pisac i urednik. Urednik literarnih emisija i likovni kritičar u redakciji programa Radio Novog Sada na mađarskom jeziku. Studirao je mađarski jezik i književnost u Novom Sadu i filozofiju u Zagrebu. Pokretač (1961) književnog podlistka Symposion, u kojem je kao ogovorni urednik osuđen uvjetno 1972. zbog objavljivanja tekstova koji su inkriminirani kao neprijateljska propaganda.
Objavio je 32 knjige poezije, proze, likovne monografije i dramskih tekstova na mađarskom jeziku, 10 na srpskom, a prijevodi knjiga objavljivani u Njemačkoj, Francuskoj i Poljskoj. Dobitnik je Hidove nagrade za književnost 1967. i 1980. godine, Sirmaijeve nagrade 1988. i prestižnih književnih nagrada u Mađarskoj: Jozsef Attila, Ady Endre, Déry Tibor, Füst Milán, Weöres Sándor, Radnóti Miklós, kao i onih domaćih: Todor Manojlović, Košutova nagrada i Bosanski stećak. Godine 1998. izabran je za člana Mađarske akademije Szechenyi i za Digitalnu Akademiju za književnost.
Otto će vrijeme u Splitu iskoristiti za pisanje već započete proze o svom ranijem boravku u gradu, o prijateljstvima koje je stekao u malom knjižnom antikvarijatu, kafiću, među slikarima, profesorima, običnim ljudima i maloj mađarskoj koloniji u Kaštelima.