Dmitrij Prigov : Živjet ćete u Moskvi!
Opsjednutost NLO-ima nije bila ekskluzivna zabava Zapada. Malo je poznato da je NLO-manija prelazila i preko Željezne zavjese. Negdje tokom 70' u SSSR-u se na sve strane šaputalo o tajnom summitu na vrhu: između „nas" i „njih", Sovjeta i izvanzemaljaca.
Svemirci su isprva uspostavili kontakte sa zapadnim zemljama. No izvanzemaljce nije bilo lako fascinirati robom široke potrošnje i tzv. naprednom znanošću. Brzo su shvatili sve prednosti socijalističkih zemalja. Stoga su o društvenim odnosima i budućnosti planeta odlučili razgovarati, oči u oči, s članovima Politbiroa.
Bilo je tu dosta natezanja. U narod se uvukao nemir. Dok se Zapad zabavljao s E.T.-om i još uvijek prežvakavao Roswell u SSSR-u se odvijala pregovaralačka i svjetonazorska drama. Što ako su pogledi svemiraca društveno zaostali u odnosu na ciljeve marksizma i lenjinizma? Ali Sovjete se nije moglo lako zbuniti. „Sami smo znali kakva treba biti svijetla budućnost, i kod nas, i kod svih" piše Dmitrij Prigov u svojoj memoaristici „Živjet ćete u Moskvi!".
Dmitrij Prigov (1940.-2007.), pjesnik, esejist i kipar, jedan je od ikona ruske avangardne umjetnosti. U vrijeme SSSR-a objavljivao je u samizdatima i tamizdatima, najčešće poeziju. No pred kraj života Prigov objavljuje jedan „putopis" - „Samo moj Japan" - i jedne „memoare" - „Živjet ćete u Moskvi!".
Prigov je odrastao u Moskvi, u stanu koji je pripadao jednoj obitelji intelektualaca. Nakon revolucije u njemu je živjelo „šest također dosta intelektualnih obitelji". Uključujući i Prigovljeve. Ukupno, 36 ukućana, koji su se svakog jutra postrojili u dugačak red za zahod i kupaonicu. Ljeti je to izazivalo veliku nervozu, no zimi bi se napetosti smirile. Tada je svako okupljanje toplokrvnih organizama bilo spasonosno. U bračnom krevetu našli bi se i tata i mama, i brat i sestrica, i baka i mačka... Što reći, bio je to plodonosan život za budućeg umjetnika. Stric Lenjin ležao je u mauzoleju na Crvenom trgu i lagano žmirkajući pratio svakog posjetitelja. Staljin je gledao iz vječnosti. A dragi djedica Brežnjev, vodio je mučne pregovore sa svemircima.
Prigovljeve „memoare" ne treba doslovce shvaćati. Velike pjesničke oči svašta su vidjele i svačemu svjedočile. Njemački piloti spuštali su se na visinu od desetak metara, doslovce proganjajući ljude po ulicama. A za vrijeme poplave grad je potonuo pod sedam metara duboku vodu, beskrajno komplicirajući život: „Ali ništa, navikli smo se. I preživjeli. Osobito kultura, koja je neočekivano procvala..."
Uglavnom, ako ste mislili da je razdoblje „sovjetskog baroka" dobro istražena tema Prigov bi vas mogao iznenaditi kojekakvom činjenicom ili anegdotom. No ako se planirate natjecati u tv-kvizu bolje je to ne spominjati. „Živjet ćete u Moskvi!" roman je magičnog realizma. Ili, preciznije, „magičnog socijalističkog realizma". Na svoj genijalan i povremeno apsurdan način Prigov objašnjava ono što se ne da jednostavno objasniti. I u što je još i danas teško povjerovati.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )