Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Vijest • Piše: MV Info • 23.04.2019.

Dobitnici nagrada Dana hrvatske knjige 2019.

Povjerenstvo Društva hrvatskih književnika za dodjelu nagrada Dana hrvatske knjige 2019. odlučilo je da se Nagrada „Judita“, koja se dodjeljuje za najuspješniju znanstvenu knjigu, dodjeljuje se akademiku Josipu Bratuliću za knjigu „Svetost i čovječnost“ (Književni krug Split, 2018.).

Nagrada „Davidias“ dodjeljuje se časopisu „Most / The bridge" 1-2 / 2018 (DHK, Zagreb, 2018.), a Nagrada za mlade autore „Slavić“ dodjeljuje se Moniki Herceg za zbirku „Početne koordinate (SKUD „Ivan Goran Kovačić“, 2018.).

 

Nagrada Judita

Josip Bratulić: "Svetost i čovječnost. Rasprave o hrvatskoj hagiografiji" (Književni krug, Split 2018.)

Akademik Josip Bratulić obogatio je knjigom svojih studija „Svetost i čovječnost, do sada, na neki način, bačeno u sjenu, hrvatsku hagiografiju. Zahvaljujući upravo njemu hrvatska je hagiografija išla u korak sa suvremenim hagiografskim znanstvenim kretanjima i približila se, kako ispravno tvrdi recenzent dr. Zoran Ladić „razini proučavanja europske hagiografije“.

Hagiografija je znanost koja istražuje, opisuje i objavljuje tekstove u književnom obliku o životu svetaca u ranom kršćanstvu, pretežito mučenica i mučenika. Kod Hrvata je hagiografija poznata i pod nazivom životopisi svetaca odnosna žitija. Dugo vremena smatrala se pomoćnom povijesnom disciplinom i kao takva predavala se u sklopu studija povijesti. Zbog toga hrvatska historiografija nije imala ono mjesto u duhovnosti i cjelokupnoj kulturi Hrvata koje je po svome obimu i sadržaju zasluživala. Možda je tome bila krivnja u tematici vezanoj za kršćanstvo. No, zahvaljujući akademiku Bratuliću ova je znanstvena disciplinom reafirmirana a ovom je knjigom dobila dostojan udžbenik. U predgovoru akademik Bratulić ističe: „Bilo je vremena kad nije bilo preporučeno, ili dopušteno, o svetim osobama pisati ili se baviti njihovim životom i djelom“.

„Osim tematike vezane za kršćanstvo u Hrvata – ističe Bratulić – i početke slavenske pismenosti, otvarale su se s vremenom i teme na hrvatskom znanstvenom polju vezane za svece, biblijske, ranokršćanske, suvremene. Naši pisci, - podvlači autor – oni najstariji i oni današnji – od nepoznatih glagoljaša i njihovih prikazanja te Gospinih plačeva do Marka Marulića, od Petra Zoranića do Jurja Barakovića, od Jurja Habdelića do Antuna Kanižlića, od Jerolima Kavanjina do Jurja Križanića, od Andrije Kačića Miošića do Josipa Jurja Strossmayera, i tako redom do suvremenih pjesnika, književnika, filologa, ljubitelja i poštovatelja i hrvatske riječi i hrvatske pisane i usmene tradicije – u Bibliji i u kršćanskoj povijesti, kojoj su sveci svjedoci imali su neiscrpno vrelo nadahnuća. Svako od tri naša pisma koja su nas kroz povijest obilježila bogatom raznolikošću: glagoljica, ćirilica, latinica – pronosila je svjetlost spoznaje, znanja, suradnje i razumijevanja“ – zaglavljuje autor.

Akademik Bratulić u knjizi „Svetost i čovječnost“ obrađuje hrvatske srednjovjekovne tekstove, ne sa teološkog aspekta već s historiografskoj motrišta. On pronalazi uzajamnu povezanost hagiografije i povijesnih vrela kao npr. u Legendi o kralju Zvonimiru, Svetome Jeronimu, Svetome Kvirinu i Svetima Ćirilu i Metodu. Ono što ističemo kao posebnu vrijednost ove knjige jest činjenica što je autor kao hagiografe i nacionalne prosvjetitelje predstavio i naše suvremenike kao npr. Josipa Turčinovića, Franju Kuharića i Bonaventuru Dudu. Slijedeći krug ništa manje važan u ovoj knjizi posvećen je pobožnosti i kultu Djevice Marije u hrvatskom narodu. Ovome je posvetio posebno poglavlje.

Čitatelje će sasvim sigurno oduševiti autorovo hagiografsko predstavljanje vrlo popularnih svetaca u hrvatskom narodu, svetoga Franje Asiškoga i svetoga Antuna Padovanskog.
Neki autori do ove knjige nisu bili percipirani kao hagiografi odnosno njihov doprinos hagiografiji prvi je uočio akademik Bratulić. To su npr. Bartol Kašić i Faust Vrančić. 
Na kraju knjige autor je priložio esej o Vlačiću i Liriku pod naslovom „Jedna antihagiografija“. Bratulić je podvrgao stručnoj analizi Vlačićeva pitanja u „Katalogu“ i „Magdeburškim centurijama“. „Trebalo je odgovoriti piše autor na sve prijekore koje je Vlačić uputio Rimu… Danas je Vlačićevo djelo otvoreno i filozofima i filolozima, teolozima i historičarima, jer je ono poticajno za sva ljudska razmišljanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti“.

Smatramo kako je knjiga „Svetost i čovječnost“, vrlo vrijedan doprinos hrvatskoj kulturi i znanosti i zaslužuje naše priznanje.

(Za Povjerenstvo: Đuro Vidmarović)

Nagrada Slavić

Monika Herceg: "Početne koordinate" (Goranovo proljeće, Zagreb 2018.) 

Pjesnički prvijenac "Početne koordinate" pjesnikinje Monike Herceg zaokruženi je niz od pedeset i osam pjesama, organiziranih u zoonimska potpoglavlja Zmijske smrti (podrijetlo), Ptičje smrti (bijeg), Mačje smrti (izbjeglištvo) i Zečje smrti (povratak). Naslovi početne i zaključne pjesme Pažljivo stupamo iza… i Voda je već odavno…, izuzeti iz spomenutih poglavlja i također istaknuti u knjižnom kazalu, manifestna su točka otvaranja starog i zatvaranja novog ciklusa, susretište Kozmosa i Kaosa, mjesto onostranošumskog buđenja i uviranja u kozmičku pravodu – gdje se smrt, koja nije konačna, iznova ucrtava u početne koordinate.

Trinaest pjesma prvog poglavlja elegično predočava slike djetinjstva ujesen (berbu jabuka, grožda, kestena i gljiva, spravljanje knedli i gibanicâ, pranje rublja i ukuhavanje zimnice, kopanje i štihanje, ispašu i sječu, gatanje i uricanje), upućujući na usporednu razgradnju porodice, vlastitog tijela i svekolike prirode, oko kojih hižni uroboros siše maglu iz božanskog vimena zemaljsko-nebeske praroditeljice. Kad njezin božanski sin zgromi zavičajni „krug nasljednih osobina“ i „urođenih manâ“, zbog čega u dvanaest sljedećih pjesama mjesni pijanci nakon prvotnog zatišja snatre „jedinstvenu kartu svijeta“, bezglasni lovci „namještaju oči u nišane“, neuhranjeni seljaci „večeraju vatru“ i rakijom razrjeđuju „potkožni žamor predaka“, zmijskom putanjom od sebesmrznuća do pretproljetne sunčeve pjege, misleći da bježe kruže pticolet i mačji jezici, dok neman još sniva na dnu jezera, „iz planina spušta se čopor vukova… i množe se bjesovi u ognjištima“.

Slijedi šesnaest stihovanih snomorijâ o brizi, ljekarijama, molitvama, protuurocima, zagovorima, kletvama, prijetnjama, nemuštostima, kolosijecima, razglednicama i svjetlokruzima, ukotvljenima u porodične bolesti, ludosti, sakatosti, opekline, odlaske, sumnje, tjeskobe, kazne, nesreće, pogibije, smrti, sprovode, tmuše. I baš kad sjećanje posustane pred posvemašnjim zaboravom, naizgled nepovratno izbjeglištvo rašiva se povratnim uskrsnućem u petnaest podnaslovnih pjesama o sramu, samorazgovoru, mikroekvilibriju, trećem oku, nesebičnosti, žrtvi, pomirenju i magiji, u kojima „zečje smrti“ nisu ništa drugo doli „smrt kojom hranimo druge“ i koja se „nehotice vrati i u nas“ ako nas odgajaju „majčine ruke grube (…) i neuke“.

Prijetvornu, taštu, licemjernu, beskrupuloznu, nezasitnu, grabežljivu i traumatičnu suvremenu zbilju, autobiografski ozrcaljenu snoviđenjima, sjećanjima, propitkivanjima i relativiziranjima zavičajnosti, identiteta, odrastanja, smrtnosti i svrhe, beskompromisno uvjerena u demijuršku moć pjesništva, pjesnikinja nadahnuto, posvećeno, vjerodostojno i holistički potire šamanističkim jezičnim rekombinacijama, neživo-živi svijet oksimoronski kadrirajući u ovostranu onostranost.

(Za Povjerenstvo: Lidija Bajuk)

Nagrada Davidias

Boris Perić za "Panorama der zeitgenössischen kroatischen Lyrik", MOST/THE BRIDGE 1-2/2018. (DHK, Zagreb 2018.)

Povjerenstvo se odlučilo dodijeliti Nagradu Davidias Borisu Periću za izniman prevoditeljski i priređivački pothvat: objavljivanje "Panorame suvremenog hrvatskog pjesništva" u dvobroju časopisa za međunarodne književne veze Društva hrvatskih književnika Most/ The Brigde/ Die Brücke 1-2/ 2018., koji već godina uspješno uređuje Davor Šalat i koji je zajedno s Borisom Perićem odabrao pjesnike i pjesnikinje zastupljen u Panorami.

U Panorami je, na 454 stranice, s pjesmama prepjevanima na njemački jezik zastupljeno 77 hrvatskih pjesnika, poredanih po abecednom redu: od Ivana Babića do Darije Žilić. Odabrane pjesnike po vremenu rođenja dijeli pola stoljeća. Najstariji zastupljeni pjesnik je Ivan Golub (1930.), a najmlađi Siniša Matasović (1980). Svaki je pjesnik  je zastupljen s po pet pjesama, tako da Panorama obuhvaća respektabilnih 385 pjesama. Stilski i poetički je izbor vrlo raznovrstan, a osim pjesama na hrvatskom jezičnom standardu Boris Perić je preveo i kajkavske i čakavske pjesme pojedinih autora, što je poseban prevoditeljski pothvat. Boris Perić je prevoditelj koji se već uspješno ogledao u tom zahtjevnom poslu: 2015. je u časopisu Most/The Bridge, DHK, broj 1-2/2015. objavio prijevod hrvatske moderne kajkavske lirike u izboru Ernesta Fišera, Moderne kroatische kajkavische Lyrik”, a  prije dvije godine je dobio Nagradu Davidias za prijevod kanonskoga lirskog djela Miroslava Krleže Balade Petrice Kerem¬puha- Die Balladen des Petrica Kerempuh -  koji je „prvi je cjelovit prijevod te zbirke na njemački jezik, kojim je prevoditelj dostojno obilježio 80. obljetnicu prvoga i 70. obljetnicu drugoga, dopunjenoga izdanja, iz kojega polaze sva kasnija izdanja“ (Pavlović, 2017.).

Boris Perić  je rođen u Varaždinu 25. svibnja 1966. Završio je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je niz zapaženih književnih djela, kojima se smjestio  u sam vrh suvremene hrvatske književnosti, koju osim svojim iznimnim autorskim darom, obogaćuje prijevodima njemačke književnosti na hrvatski jezik te prijevodima hrvatske književnosti na njemački jezik.  Preveo je, među ostalim, s njemačkog jezika čitav niz autora i autorica među kojima su Jaroschka, Loidolt, Spyri, Roth, Bernhard, Dorrie, Guardini, Hesse, Schulze, von Sacher-Masoch, Schnitzler, Toller, Keiser, Schutti...

Nagrada Davidias, u skladu sa svojim nazivom i svim slojevima koje u sebi to ime i ta nagrada nose, želi da  hrvatska književna baština bude prepoznata na razini svjetske književne baštine te ustrajno potiče prevoditelje i  inozemne nakladnike za promicanje hrvatske književne baštine, ali i hrvatske književnosti uopće.

Književnik i prevoditelj Boris Perić se, još jednom, pokazao jednim od najvažnijih prevoditelja i promicatelja hrvatske književnosti na njemački jezik te zasluženim dobitnikom ove prestižne nagrade.

(Za Povjerenstvo: Mirko Ćurić)

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –