Donald Barthelme : Raj
Simonu su pedeset i tri godine. Po profesiji je arhitekt, živi sam u New Yorku, a s bivšom ženom i kćeri čuje se telefonski. Zapravo, Simon ne živi sam. Posljednjih mjeseci s njime stan dijele tri atraktivne dvadesetogodišnjakinje koje je slučajno upoznao na modnoj reviji donjeg rublja.
S djevojkama je Simonu kao u "prasećem raju", kako kaže jedna od njegovih sustanarki. Od kada su se doselile Simon se igra sa šest dojki, dudajući ih poput „jadnog, slinavog Romula". Ponekad muze svog drugog puberteta zatektne kako ga sve tri čekaju naprćene u kuhinji. S vremena na vrijeme nazove i bivša supruga. Čini joj se da čuje hihotanje u pozadini pa ga pita s kime to sada živi. Simon izbjegava odgovor. Povremeno ga nazove i kćer. Simon kaže da može doći kod njega kad god zaželi. "Bojim se što bi mogla zateći" odgovara ona.
Roman "Raj" Donald Barthelme napisao je sredinom osamdesetih, pred kraj života, u svojoj pedeset i petoj godini. Pridjev "praseći", koji su djevojke spomenule, u naslovu je ispušten. Simon je kao lik previše melankoličan i sitničav za takvu vrstu roktajućeg, tjelesnog raja. No ono u čemu se našao ipak jest neka vrsta raja. Što li čini u tom golemom, gotovo nenamještenom newyorškom stanu s tri mlade i lijepe žene? Je li to lažni raj, proizašao iz krize srednjih godina? Je li to muška fantazija, pita se Simon? Ako i nije, sasvim sigurno ima ustrojstvo muške fantazije.
Povremeno mu smeta što djevojke vjerojatno ne znaju niti u kojem se stoljeću vodio Drugi svjetski rat. Ili što ne može s njima razgovarati o arhitekturi i problemima polimerom-i-cementom-obloženog čelika. Niti cure nisu najsretnije. "U više od četrdeset dva posto slučajeva nije potentan" kaže Dore. "Ne želimo ga nategnuti mimo njegovih sposobnosti" nadovezuje se Veronica. Simon mašta kako ih sve šalje na MIT i kako se one vraćaju kući s diplomama arhitekture... Ako je u raju zašto samog sebe gnjavi takvim stvarima? Ako je u raju zašto mašta o budućnosti? Uglavnom, Simon samom sebi postavlja jako puno pitanja za nekog kome ne bi trebalo biti bolje niti u snu.
Donald Barthelme (1921.-1989.) jedan je od najutjecajnijih pisaca američke postmoderne. Prozu koja se temelji "na logičnom odnosu uzroka i posljedice", "početku-sredini-i-kraju", Barthelme je smatrao potrošenom, vjerujući u kolažnost kao „središnje načelo svake umjetnosti u dvadesetom stoljeću". "Raj" nije dubinska analiza krize srednjih godina, više serija mini skečeva i proznih crtica - no roman zbog toga nije ništa slabiji. Pogotovo ne manje duhovit. Na određeni način on i ruši kult "krize srednjih godina" i istodobno ga obnavlja. Jer što je loše u muškim fantazijama - "sjetite se Taj Mahala i Chryslerova nebodera".
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )