E-čitači vs. tableti - manje je važno kako (ili na čemu) već koliko se čita
Ako u prvim danima nove godine posjetite web stranice koje se bave analizama i vijestima iz najrazvijenijih svjetskih tržišta knjige naći ćete brojne analize kakva je bila prodaja tijekom prosinačke šoping groznice, koje su knjige i formati "pobijedili" a koji "podbacili", a ako vas zanima i tehnologija tada možete pronaći podatke o povećanju prodaje e-čitača i tableta i za 45% u odnosu na prethodnu godinu, i tada tek materijala za uspoređivanje imate na pretek.
Jer, logično je da masovnijeg čitanja e-knjiga nema bez masovnije prodaje uređaja koji to omogućuju, koji to čitanje čine lakim i ugodnim, i prije svega praktičnim, od samog čina nabavke e-knjige pa do njezinog iščitavanja.
Pa iako neki pokazatelji za prošlu 2012. godinu pokazuju da se u svijetu dogodio pad prodaje e-čitača (ako vas zanimaju konkretnije brojke, upućujem na informativni tekst "E-čitači idu u zaborav?" objavljen u časopisu Banka, a za izvorni tekst kliknite na The Wall Street Journal) dok istovremeno raste prodaja tableta, koji iako (za sada) ne nude oku toliko ugodan čin čitanja kao kvalitetni "klasični" e-čitači (iako potonji postaju sve bolji i sve jeftiniji, a o trajanju baterije da ne govorim) ipak nude veću funkcionalnost, u sebi preklapaju više funkcija, i na kraju krajeva, upotrebljivi su za gotovo sve za što je veći broj korisnika još do jučer upotrebljavao isključivo klasične kompjutore ili prijenosna računala. Surfati internetom, koristiti društvene mreže, pročitati kakav tabletima posebno prilagođen magazin, obavljati prepisku mailom, pisati i uređivati tekst... sve to tableti omogućuju, a oni najbolji sve se više i kvalitetom prikaza teksta približavaju najboljim e-čitačima.
Na kraju krajeva, i vodeći igrači na tržištu e-knjige (Amazon, Barnes & Noble, Kobo...) usporedno sa svojm brendiranim e-čitačima namijenjenima onim najzahtjevnijim konzumentima e-knjiga lansirali su i nove uređaje od kojih neki dostižu tehnološke standarde punokrvnih tableta vodećih svjetskih proizvođača.
Dakle, dilema hoće li se u godinama koje su pred nama e-knjige više čitati na e-čitačima ili na tabletima i nije prava dilema, jer s druge strane brojke već i danas pokazuju da se broj onih koji e-knjige čitaju u ukupnom broju konstantno povećava, kao što će se već u najbližoj budućnosti mijenjati i odnosi najprodavanijih / najčitanijih žanrova i tipova knjižnih izdanja u e-formatu. Kao što ni prava dilema nije hoće li se više čitati e-knjige ili tiskane knjige, jer u fokusu nam moraju biti ukupni podaci o rastu ili padu čitanja, ali pri čemu ne treba zanemariti koliko baš e-knjiga može biti važna za poticanje čitanja u mlađih generacija, dok pitanje što se čita ovom prilikom namjerno ostavljam po strani.
Na žalost, potrebno je po n-ti put ponavljati kako prodaja e-knjige većim ili manjim koracima raste praktično svuda u svijetu, i kako se malo po malo lome sva moguća ograničenja koja bi tome mogla stati na put (npr. sve je jača svijest i učestaliji su zahtjevi o potrebi izjednačavanja PDV-a na tiskanu knjigu s onim na e-knjige koji je u nekim zemljama i dalje znatno viši), no u svijetu, posebno na većim tržištima, čak i tamo gdje e-knjiga tek počinje rasti riječ je o znatnim finacijskim iznosima (što se za hrvatsko tržište knjiga nipošto ne može reći), pa je donekle i razumljiva nevoljkost inozemnih poreznika kojima se teže odreći sasvim konkretnih poreznih prihoda koje donosi i (pre)visoko oporezivanje elektroničkih knjiga.
No, u Hrvatskoj je inzistiranje na 25% PDV-a na e-knjige (pa makar još "samo" do 1. srpnja 2013. kada bi se, navodno, napokon trebale izjednačiti stopa PDV-a za tiskanu i za e-knjigu) tim nerazumljivije ima li se na umu da je e-knjiga u nas doslovno u povojima, i umjesto da joj se omogući što brži rast tj. veća prisutnost po što povoljnijim cijenama na tržištu čini se upravo suprotno. Pa iako hrvatski malobrojni e-dućani iz donekle razumljivih razloga podatke o prodaji u posljednje dvije godine zapravo drže poslovnom tajnom, iz razgovora s pojedinim nakladnicima koji su dio svojih knjiga učinili dostupnim i u e-formatu jasno je da se još uvijek radi o izuzetno maloj prodaji, i da ne treba biti posebno veliki matematičar i zaključiti da godišnje prikupljeni PDV od prodaje e-knjiga u Hrvatskoj teško da prelazi stotinjak tisuća kuna.
Nekome se sada na početku 2013. taj period od šest mjeseci možda čini nebitan i kratak, no podsjećam da je nepotrebno izgubljeno vrijeme i negativne nuspojave jako teško povratiti i popraviti. Pa unatoč najavama da treba samo još malo pričekati da PDV na e-knjigu padne sa sadašnjih 25 na "podnošljivijih" (iako neželjenih) 5% za tiskanu knjigu, ono što postaje sve očitije jest da do neke zajedničke strategije i knjižnog ceha i države tj. resornih ministarstava oko (ne)perspektive hrvatske knjige (pa tako i e-knjige) nećemo tako skoro doći, jer dojam je da u tom pravcu nismo, barem ne koordinirano, niti krenuli.