Elvis Peeters : Utorak

Elvis Peeters umjetnički je identitet multitalentiranog Flamanca Josa Verlooya (1957), a objedinjuje društveno angažiranog glazbenika (frontman kultnog elektro rock benda Aroma di Amore iz 80-ih godina te kasnije osnivač grupe De Legende), kazališnog redatelja i scenarista, naposljetku autora za odrasle i djecu koji socijalno kritične tekstove ispisuje četveroručno sa suprugom Nicole van Bael.

Eponimski utorak ("Utorak" / Dinsdag, 2012) običan je, ponovljiv dan u životu jednog bezosjećajnog i otuđenog starca tijekom kojega će se generirati te na stotinu i pedeset stranica pred čitateljem zgusnuti njegova sjećanja ili - kako stoji u tekstu - rastvoriti arhiv od sedamdeset i šest godina, neuređen, nepregledan, nekontroliran. Od buđenja do počinka, kroz dvanaestak sati dnevne rutine tog neimenovanog protagonista, ulančavaju se bljeskovi u njegovu skandaloznu prošlost. Prizori, zvukovi, mirisi, svakodnevne stvari koje su u njegovoj skučenoj kolotečini važne koliko i nevažne vraćaju ga unazad, u belgijsku provinciju, afričku savanu, na europske autoceste.

Amoralni sociopat kriminalne biografije (silovatelj, plaćeni ubojica, švercer itd.) sada je krotak starčić emocionalno ovisan o jednoj ptici - upravo on koji je bez krzmanja svojevremeno kroz prozor bacio partneričinu mačku. U mladosti nasilnik, u starijoj će se dobi skrasiti s ostarjelom prostitutkom kojoj je godinama bio mušterija. Živjet će s njom u miru i slozi, da bi je na koncu, rastočenu metastazama, posvećeno njegovao. Jednako će predano do samoga kraja biti i uz svoju drugu ženu dok se ova gasi od Alzheimerove bolesti.

Zbog navedenoga olako ćemo ga asocirati s požrtvovnim junakom Hanekeove "Ljubavi". No, empatična briga za umiruće partnerice ovdje je samo simptom psihopatološke podvojenosti ličnosti, odnosno naličje svireposti koja je najeksplicitnija u jednoj kongoanskoj epizodi gdje on automatizirano sakati misionare. Abnormalnost antijunakovih emocionalna stanja ogleda se i u tonalitetu teksta jer ozračje će, bez obzira na frenetične  izmjene njegovih životnih razdoblja (sasvim prosječno djetinjstvo u Belgiji, macho i alkoholne eskapade po afričkim selima, koljački pohodi s pobunjenicima, automobilističke trke, kriminalne akcije po Europi, oplakivanje životnih družica...) ostati nepromijenjeno.

To što lunjam ovim zabačenim dijelom Bruxellesa kad je lijepo vrijeme ili sjedim pred prozorom i promatram kišu čađeći cigaretama pluća, ne utječe na nju [povijest] u većoj ili manjoj mjeri od djela koje sam počinio u Kongu zaključit će on bez kajanja. Ravnodušnost tog osobenjaka nalik ostarjeloj inačici Camusova Mersaulta naglašava se nadalje ritmiziranim prijelazima iz sveznajućeg trećega u ispovjedno prvo lice kroz koje se naoko nemotivirano pretaču bezimenosti pripovjedača i glavnoga lika.  
 

Utorak Peeters Elvis

Inertna starost u opoziciji je s koncentričnim skitnjama glavnog protagonista u mlađim danima. Svaku od lutalačkih perioda mladenaštva i zrelosti apostrofira jedno prijevozno sredstvo (bicikl, skuter, stari džip, trkaći automobil, sportski avion, brod, kamion). Tako su poglavlja koja ocrtavaju bezdogađajnost pripovjedne sadašnjosti usporeno detaljistička, ona iz prošlosti naprotiv dinamična. Ipak, ta nasumična kretanja još su ekstremnije od staračke učmalosti lišena dubinskog smisla što

"Utorak" na prvoj razini čitanja čini dokumentom ravnodušja, a potom i kronikom besmisla jedne sadržajne, ali posve promašene egzistencije. Peeters svoj roman ishodišno situira u zapuštenu četvrt s periferije Bruxellesa gdje njegov negativac, daleko od Europske četvrti i Grote Markta usamljenički životari, da bi nas potom gustim analepsama odvukao sve do belgijske kolonije Kongo. Tako taj neimenovani pojedinac problematičnog moralnog određenja iz blazirane perspektive postkolonijalne eurocentričnosti i nehotice demontira površnu sliku Belgije kao benigne zemlje vafla i samostanskog piva.

Nefokusirane introspekcije indiferentnog cinika tegobno je pratiti. Radi se o neugodnoj knjizi, koja je to prvenstveno stoga što će se čitatelj ustezati od suživljavanja s antipatičnim nositeljem radnje, iako ga tekst uvijek iznova gura u starčeve razgažene papuče. Unatoč odbojnosti prema protagonistovoj osobi, neporeciv je užitak u minimalističkoj poetičnosti teksta čije mjestimično stilsko vrludanje proizlazi iz nesvakidašnje činjenice da ga je ispisivalo dvoje autora.

"Utorak" je roman koji kroz okrutnost glavnog lika filtrira još uvijek prešućivanu temu belgijske kolonijalne prošlosti. Ovaj tekst nema pretenzija fungirati kao društveni korektiv - baš poput centralnog lika i roman se varljivo doima kao da mu nije nimalo stalo, no upravo zato ostavlja razoran aftertaste s kojim se nije lako nositi.   

Elvis Peeters

Utorak

• Prijevod: Romana Perečinec
• Disput, Hrvatsko filološko društvo 10/2014.
• 168 str., tvrdi uvez
• ISBN 9789532602197

Jedan dan u koji stane cijeli jedan život – tako bi se ukratko mogao opisati ovaj roman. Taj jedan dan slučajno je utorak i u njemu pratimo svakodnevicu bezimenog 76-godišnjaka iz predgrađa Bruxellesa, od ustajanja do lijeganja, a kroz dan naviru mu sjećanja iz neuređenog arhiva njegova života punog obrata.