Georg M. Oswald : O duhu zakona
Mutni poslovi oko trgovine oružjem; čudni putevi novca koji se nezakonitim transakcijama prebacuje iz zemlje; nestajanje sudskih dokaza; institucije u službi pojedinaca; preplanuli ćelavi odvjetnik koji svojim klijentima rješava "neugodne nesporazume"; sin moćnika kojem su zataškani prometni prekršaji; televizijski voditelj kojem je zataškan slučaj prevare kreditnim karticama... Na što vas sve ovo podsjeća?
Neimenovana zemlja što se nalazi u pozadini thrillera "O duhu zakona" nije neka nesretna tranzicijska Kakanija, već ubava, uređena i savršeno organizirana - Bavarska. Georg M. Oswald (1963.), po struci pravnik, rođen je u Muenchenu, a u svom romanu nazvanom prema Montesquiuovom djelu o trodiobi vlasti opisuje bavarsku oligarhijsku demokraciju.
U Kakanijama nestaju ljudi i čitave tvornice, generali krijumčare drogu i oružje, a ratni eskadroni smrti pretvaraju se u mirnodopske mafije. U alpskoj Kakaniji stvari su puno bolje uređene. Ovdje nema kakanijskog društvenog sarkazma. Tvornice i ljudi ne nestaju, mafijaški poslovi vezuju se uz neke opskurne minhenske špageterije, a zemlja je ponosna na 60-godišnju tradiciju funkcionirajuće demokracije (i istu toliku vladavinu jedne stranke).
No iza te nedođijske demokratske fasade krije se nevidljivi Sustav. Svojim djelom Montesquieu je utemeljio ustavnopravnu teoriju demokratski uređene države. Sudskim thrillerom "O duhu zakona" Georg M. Oswald opisuje kako se unutar trodiobe vlasti stvara carstvo sjena koje na suptilan način podržava društvenu elitu političara, tvorničara i pravnika.
Izvan Njemačke Oswald je gotovo nepoznat pisac. Na internetu je teško pronaći neku njegovu nenjemačku referencu. No triler na početku kojeg stoji citat Waltera Rodea ("Pitam se: Tko to ima posla sa sudovima? Zašto netko ima posla sa sudovima? Što čovjek mora napraviti da ne bi imao posla sa sudovima? S kim čovjek ima posla kad ima sa sudovima?") vrlo dobra je satira o bavarskom visokom društvu i katakombama političko-sudskog sustava.
Oswald piše čitko, uz blagu dozu humora, konstrukcija priče mu je dobro postavljena, a ženski likovi posebno dobro napisani (za mladu, ambicioznu odvjetnicu kaže: ustajala je iz kreveta i kretala ravno prema neprijatelju).
Zapravo, kada bi Montesquieu ustao iz groba i vidio Oswaldovu Bavarsku - da odgovorimo na hipotetičko pitanje jednog kritičara - istoga bi trena pao nazad u grob.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )